ČIZMA U BLOKOVIMA: MODA, PICA I ULICA
Razvuci testo, a beton i vatra će da odrade svoje.

Napulj ima Skampiju, a Beograd blokove. Dva drugara rešila su da ih spoje. Testom, tačnije picom. I nastala je PISSERIA (dva Stefana), koncept mobilne picerije koja okuplja poznavaoce mode i ulice.
“Delimo veliku ljubav pre svega prema hrani, kafi i, naravno, garderobi, i retko oko čega nam se mišljenja razilaze”, startuju priču.

MODA, PICA I ULICA
BURO. MAN: Pretpostavljam da je sve počelo “iz sprdnje”?
PISSERIA: Otprilike. Prelomna tačka dogodila se sasvim spontano: i jedan i drugi smo u posedu već imali peć koju smo koristili za kućne potrebe. U razgovoru došli smo na ideju da okupimo naše društvo na jednom mestu i spremimo im picu.
Okupili smo se na Savi, u Bloku 45, i tu je zvanično nastala Pisseria.
Veliku zahvalnost dugujemo i našim drugarima iz Football Codex-a, koji su nas odmah nakon nedelju dana „ubacili u vatru“ i pozvali da radimo žurku u Zaokretu.

BURO. MAN: Mogli ste da pravite ćevape, kiflice, takose, suši… Vi baš Napolitanu, zašto?
PISSERIA: Mislimo da se to savršeno nadovezuje na nas – Italija, ulica, moda i pica. A ako je pica, onda je to taj napuljski duh.
Međutim, mi zapravo ne pravimo klasičnu Napolitanu.
Prava, tradicionalna, nosi sa sobom istorijsku priču koja se jednostavno ne može replicirati. Naš fokus je na testu duge fermentacije i visoke hidratacije. Sam proces je neverovatno specifičan; na prvi pogled deluje kao jednostavan proizvod, ali u suštini, ima tu dosta toga za razumeti i savladati.


BURO. MAN: Koliko vežbanja i bačenih testa je bilo potrebno pre nego što ste izbacili picu za koju ste rekli “to je to”?
PISSERIA: Odgovor „to je to“ zapravo nismo sebi dali, već su nam ga dali naši ljudi. Mislim da ponekad nismo ni bili svesni da imamo dovoljno dobar proizvod sve dok nismo čuli utiske drugih.
BURO. MAN: Od koga ste najviše naučili?
PISSERIA: Učili smo tako što smo probali mnoštvo različitih pica i tačno znali šta želimo da dobijemo kao krajnji rezultat. Sve je dolazilo kroz gledanje, eksperimentisanje i konstantno pokušavanje. Nismo završavali nikakve formalne obuke, škole, ni kurseve.

BURO. MAN: Od svih napolitanskih pica, gde ste jeli najukusniju?
Stefan 1: Definitivno Magatama, u malom Aćirealu, iznad Katanije. Kod nas od početka Giovanni’s.
Stefan 2: Napulj definitivno ima svoje bisere, izdvojio bih Pizzeria Laezza, u Beču Via Toledo, a tu je i naš lokalni Bosiljak.

BURO. MAN: Koncept mobilnih kafeterija i picerija deluje kao neki vid antistresa ljudima koji su sagoreli u potrazi za poslovnim prostorom, radnom snagom i potencijalnim partnerima.
PISSERIA: Svako od nas ima svoj primarni posao za koji se školovao, pa nam je u samom startu ovaj koncept delovao kao idealna stvar koju možemo da praktikujemo u slobodno vreme, ili nakon redovnog radnog vremena. S obzirom na to da smo jurili „remote“ posao, ovo je bukvalno najlepši mogući rad tog tipa, nikada nismo na istom mestu.
BURO. MAN: Kakve su šanse da vam ovo postane primarno zanimanje?
PISSERIA: Jako velike. Imamo ogromnu želju za tim, ali u nekom malo drugačijem ruhu. Svakako želimo da spojimo sva naša interesovanja i možemo slobodno reći ljubavi.


BURO. MAN: Pasionirani ste ljubitelj raritetnih odevnih komada. Da li je kolevka dobre odeće, poput pice, upravo na Apeninima?
PISSERIA:
Čizma ima nešto svoje, a to je ta specifičnost da običnu stvar umeju da naprave tako da postane izuzetno autentična.
Veliki smo poštovaoci lika i dela Masima Ostija, osnivača brendova koje volimo – Left Hand, ST95, C.P. Company, Stone Island. Tako je i s onom bolonjskom mortadelom, kalabrijskom ’ndujom i San Marzano paradajzom.

BURO. MAN: Planovi?
PISSERIA: Plan je da definitivno prenesemo pravi duh italijanskih ulica u Beograd i da to zadrži tu sirovu energiju. Želimo da napravimo mesto okupljanja, kreativnu bazu, gde bi svi ljubitelji specifičnih i kvalitetnih stvari mogli da pronađu svoj momenat za uživanje.