
Nusprodukt lampe: nasumično, retko i neponovljivo
Lepota kreativnosti je u tome što praktično ne poznaje granice, pa takav dojam stičete i kada gledate Nusprodukt lampe. Njihova unikatnost se ogleda već u samom procesu, one su sklopljene od pažljivo odabranih starih predmeta. Nov život udahnula im je Sara Dević – urbanistkinja i dizajnerka koja živi na relaciji Beograd-Njujork.

Sa njom smo pričali o Nusprodukt lampama, koje su poput skulptura - pored primenje, nose i umetničku vrednost. Dotakle smo se i teme prvih koraka ovog projekta, kreativnog procesa, realizacije, izazova, ali i second hand garderobe.


Kako si počela da se baviš pravljenjem lampi?
Pre deset godina, imala sam u svojoj sobi centralno svetlo na plafonu, ono koje gađa u čelo i pravi otužnu atmosferu, pa sam od hamer papira sklopila nekoliko abažura za kablove koje sam našla. Želela sam da napravim meko difuzno osvetljenje. Izgleda da su boje, materijali i organizacija predmeta potpuno sekundarni u formiranju atmosfere u enterijeru; sve je uzalud kada je osvetljenje loše. Od tada pravim lampe, od svega što nađem, skoro pa opsesivno.
Gde pronalaziš predmete od kojih sklapaš lampe?
Svuda. Trenutno najviše u ulici Bowery na Menhetnu, tu je koncentracija radnji sa opremom za osvetljenje, ali i radnji za opremu restorana koje imaju interesantne porcelanske, metalne i staklene predmete. U potrazi za retkim komadima stakla ponekad odlazimo u dubine Kvinsa, u ogromne hale gde dizajneri filmskih setova nabavljaju rekvizite. Drvene elemente pravim od nule.

Kako izgleda kreativni, a kako proces realizacije ideje?
Počinje od nađenog predmeta. Volim dugo da ga gledam i prevrćem, dok ne izađe iz svojih uobičajenih asocijacija i ne postane čist i nevin, materijal za vajanje. Slažem, preslažem i tražim skladni novi oblik, to je najzabavniji deo. Treba da ide toplo-hladno-toplo-hladno (topli materijali su drvo, keramika, plastika, a hladni staklo, metal, porcelan…). I paralelno puno crtam. Kroz crteže se vidi da li će to moći da stoji i šta je sve potrebno od cevčica, šrafova, kablova… Onda odlazim na Parsons, gde pravim dodatne delove ili prilagođavam postojeće. Parsons School of Design ima na 5. aveniji zgradu-radionicu iz bajke sa mašinama i infrastrukturom za rad sa stvarno svim materijalima. Tome je konceptualno sličan Praksa makerspace u Beogradu, genijalnog kolektiva Karkatag.


Na koji način i koliko su studije arhitekture uticale na rad sa Nusproduktom?
Detaljni crteži preseka i računanje proporcije su sigurno sa časova iz nacrtne geometrije.
Da li muzika, filmovi, knjige utiču na tvoj rad?
Ne toliko, pre je suprotno. Ne prizivaju spoljašnje reference određene oblike i boje, nego sami predmeti prizovu određenu atmosferu ili priču od spolja.


Koji ti je najizazovniji deo posla?
Realizacija. Uvek mi fali dodatnog strpljenja i koncentracije, posebno u radu sa staklom i sa mašinama za drvo.
Kakve su reakcije ljudi u Beogradu i Njujorku na Nusprodukt lampe, da li se razlikuju?
Ne razlikuju se, ljudi se uvek oduševljavaju.
Starim predmetima daješ novu vrednost. Da li nosiš i second hand odeću?
Da. Mada mi nije ekologiju tu motiv, ni trenutno popularan cirkularni dizajn, nego više ljubav prema nasumičnom, retkom i neponovljivom.
Povezani članci
Buro 24/7 Izbor