Roman „Branjeno mesto“ autorke Ljiljane Milić, stručnjakinje u oblasti praktične psihologije i ličnog razvoja, obrađuje kompleksnu temu uticaja ranih trauma na naše odrasle živote i zdravlje i predstavlja važno štivo za sve one koji žele da dublje razumeju sebe i svoje odnose. Kroz analizu načina na koji naši prvi odnosi i porodična atmosfera oblikuju naše odrasle izbore, Ljiljana Milić istražuje kako ove rane traume utiču na naše poverenje u druge, sliku o sebi i emotivnu stabilnost.
Autorka romana „Branjeno mesto“ pruža uvid u process emocionalne reparacije – korak ka isceljenju i sazrevanju koje uključuje prepoznavanje i prihvatanje ranjenih delova naše ličnosti, ali i razvijanje zrelijih, zdravijih mehanizama suočavanja sa svakodnevnim izazovima. „Branjeno mesto“ posebno ukazuje na štetne obrasce ponašanja koji mogu doprineti pojavi bolesti, naročito karcinoma dojke. Milić sa izuzetnom pažnjom osvetljava mogućnosti prevencije i terapijskog rada na emocionalnom zdravlju, inspirišući čitaoce da razmisle o nevidljivom stresu koji dolazi iz duboko usađenih maladaptacija, poput perfekcionizma, samožrtvovanja i stalnog potiskivanja emocija.
Navodeći istraživanja i lična iskustva, autorka u romanu „Branjeno mesto“ prikazuje kako te strategije zaštite, iako korisne u detinjstvu, često u odraslom životu postaju prepreke sreći I zdravlju. „Branjeno mesto“ je više od knjige o traumama – ona je vodič kroz transformaciju u kojoj čitalac može postati sebi najbolji roditelj, razviti saosećanje prema sebi i osloboditi se terete očekivanja iz prošlosti.
O autorki
Ljiljana Milić je stručnjak u oblasti praktične psihologije i ličnog razvoja. Nakon studija filozofije nastavlja svoje obrazovanje kroz niz edukacija iz oblasti psihologije, NLPa i individulanog i grupnog koučinga. Osnivač je Razvojnog centra PromenaDA, gde kao praktičar Praktične psihologije, trener ličnog razvoja, HYL trener, NLP praktičar i Points of You Explorer koristi integrativan pristup u radu sa preko 1500 klijenata iz 16 zemalja. Lečila je karcinom dojke dva puta , a između dva karcinoma je rodila dete.
Motivisana sopstvenim iskustvom u lečenju karcinoma dojke, u romanu „Branjeno mesto“ posebno istražuje uticaj naših ranih trauma i psiholoških obrazaca na fizičko zdravlje. Njeni radovi su dostupni na društvenim mrežama, gde aktivno deli svoje znanje i iskustvo, šireći poruku o važnosti emocionalne otpornosti i mentalnog zdravlja.
PREDSTAVLJAMO ODLOMAK IZ ROMANA „BRANJENO MESTO“:
Nisam dužna nikome
Nikom nisam dužna za svoje rođenje.
Svoje rođenje nisam tražila, rođena sam, život mi pripada.
Nisam dužna za svađe roditelja, za njihove suze i nezadovoljstava, za sve njihove
propuštene prilike.
Nisam dužna da mami nadoknađujem svu nesreću koju joj nanosi tata. Niti onu
koju su joj naneli njeni roditelji. Jer to nadilazi moju snagu, sada znam.
Nisam dužna da budem najbolji đak samo da bi mama bila ponosna. Važno je da to
budem ja.
Niti da živim onako kako bi tatu učinilo ponosnim. Ako to nije u skladu sa mnom,
nisam dužna.
Nisam dužna da čistim iza tuđih izbora. Da gasim tuđe požare. Plevim tuđe
zablude.
Nisam dužna da belim ničiji obraz, osim da nosim onaj svoj.
Nisam dužna da osmislim tuđe živote. Niti sam dužna, niti je to moguće. Dužna
sam da svom životu dam smisao.
Nisam dužna da završim tuđe borbe, jer postoji ozbiljna opasnost da, boreći se u
tuđim bitkama, ne naučim da razlikujem svoje među njima.
Nisam dužna da spasem nikog. Niti sam dužna, niti je to moguće. Dužna sam da
spasem sebe, jer je to jedino moguće, a onda mogu da budem tu za drugog.
Nisam dužna da brinem tuđe brige; svako ima svoju glavu, a u glavi svoju meru
stvarnosti.
Nisam dužna da nosim tuđe terete, samo ovaj svoj. Jer dok nosim tuđe kofere, niko
ne može da nauči da ih prazni – ni ja, ni njihovi vlasnici. Dok nosim tuđe kofere,
velika je šansa da svoje zaturim.
Nisam dužna da budem manja od drugih zato što moja visina nekome smeta. Niti
da budem veća od sebe kako bih se uklopila. Kada to radim, pokušavam da se
zaštitim od odbacivanja. Ali dužna nisam.
Nisam dužna da se izvinjavam zbog toga što jesam to što jesam, niti da se drugima
pravdam što nisam ono što očekuju da budem.
Nisam dužna da pričam i mislim da su činili najbolje što su umeli, kako se oni ne
bi osećali loše. Ljudi smo, najčešće ne činimo uvek najbolje što umemo. Često i ne
znamo šta je to najbolje za nas i za druge, ukoliko se ne potrudimo da to i saznamo.
Nisam dužna ni svojim precima, naročito onima koji sa zidova strogo pozivaju da
poštujem neke ugovore sklopljene mimo mog znanja i izbora.
Nisam dužna ni da ih branim ni da se sramim ni da ginem ni da se vinem za njih.
Nisam dužna maminim istinama ni tatinim bogovima.
Nisam dužna da se žrtvujem kako bih drugima dokazala da ih volim.
Nisam dužna da budem savršena ni mama ni ćerka ni supruga. Nisam dužna ni da budem hrabra i jaka. Nisam dužna da sve znam i u svemu se snađem.
Ako sam dužna, pitam se ko me je zadužio. I spremna sam da se razdužim. Jer sam dužna samoj sebi.
Dužna sam da naučim da pomognem sebi kada mi je tesno, da sebe negujem, da
upoznam sebe.
Dužna sam da ne arčim svoje vreme na zaludna davanja, da ne čekam one koji se nikada neće vratiti, da dopustim sebi da sam pogrešiva, da se izvučem iz živog blata perfekcionizma, da sebe zavolim, da postavim granice, da osvestim da postojim, neponovljivo i nepovratno. Da se iscelim.
Dužna sam sebi da naučim da živim u svojoj koži, jer sam predugo živela pitajući
se kako je drugima.
Dužna sam da razbijem taj transgeneracijski prenos u kome se među ljudima, umesto ljubavi, odgaja dug.
To sam dužna sebi.
Dužna sam da naučim da nikom nisam dužna.
Jer dok sam dužna, ja sam žrtva. A to neću.
Zato sebe zadužujem da sazrim, da odrastem, da sebe prihvatim i da se prihvatim svog života i preuzmem odgovornost.
I zadužujem sebe da sebi u tome pomognem. Drugo ništa nikome nisam dužna.
Knjiga „Branjeno mesto“ Ljiljane Milić se može poručiti preko društvenih mreža razvojnog centra PromenaDa (Facebook I Instagram) a uskoro se očekuje i u knjižarama širom Srbije.
Fotografije: Promo, Privatni album