Zbog čega nas “The White Lotus” tera da želimo još i od čega smo mi zapravo “zavisni”?

    17.12.2022.
    RECOMMENDED

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2022/12/wl_cover.jpg

    Druga sezona HBO-ove mini-serije “The white lotus”, pisca i reditelja Majka Vajta, nakon mesec i po dana iščekivanja, konačno je doživela svoje finale. Ovaj nastavak (čini se čak i više nego prethodna sezona), prava je jesenja opsesija kritičara, istoričara umetnosti, hroničara popularne kulture, tiktokera, tviteraša i svih nas drugih, koji smo iz nedelje u nedelju bili nestrpljivi da odgledamo još jednu od ukupno sedam njenih epizoda. Zašto nam je ova serija svima (na neki način) bitna i šta je to što novu sezonu čini još boljom od prethodne?

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2022/12/1671277731167771.png

    “White lotus Hawaii” VS “White Lotus in Sicily”

    Autor serije, Mike White, od ranije poznat po svojim sklonostima ka rijaliti formatima (i kao učesnik i kao kreator) – u obe sezone, svoje junake smestio je unutar izmišljenog, luksuznog odmarališta – “White Lotus”.

    U obe sezone, grupu od desetak ljudi različitih starosnih i subkulturnih profila upoznajemo tako što ih u marini rizorta dočekuje menadžer, odnosno u drugoj sezoni – menadžerka. Jedan po jedan, oni polako izlaze sa broda koji ih je dovezao, ostavljajući publici dovoljno vremena da o njima na samom početku steknu prvi utisak, nakon čega ih osoblje raspoređuje u njihove sobe. Samo upoznavanje sa protagonistima ove serije, napravljeno je tako da neodoljivo podseća na početak nove sezone rijalitija, formata u kom White, deluje i te kako dobro pliva.

    Tokom druge sezone, baš kao što je to bio slučaj i sa prethodnom, likovi se nalaze u praktično zatvorenom prostoru koji ima da ponudi mnoštvo luksuznih sadržaja. Gostiju čije živote pratimo u periodu od sedam dana je i u drugoj sezoni veoma malo, a akcenat u epizodama ponovo nije stavljen na zaplete, već na izuzetno jake likove, koji “osuđeni” jedni na druge dele momente sadašnjosti u sasvim običnim životnim situacijama.

    Iako su “White Lotus Hawaii”, baš kao i njegov sicilijanski ogranak savršeni “ringovi” za posmatranje problema jednog procenta najbogatijih belih Amerikanaca – zašto je “White Lotus in Sicily” još zanimljivije “polje za igru”?

    Dok se u prvoj sezoni sa likovima upoznajemo na tlu njihove države, White svoje junake u nastavku ove serije izmešta iz “prirodnog habitusa” i dovodi ih u njima daleku Italiju. Ovim činom, reditelj u koncept “Belog lotosa” uvodi motiv još jače izolovanosti, nego što je to bio slučaj u prethodnoj sezoni. Međutim, osim toga što se sada nalaze na stranoj teritoriji, novitet u ovom nastavku jeste i element separacije grupe likova unutar već izolovanog prostora. U prvoj sezoni, likovi nikada nisu odlazili iz luksuznog rizorta, a i ako bi napustili “White Lotus Hawaii” – publika ih više nikada ne bi videla. Situacija u novom nastavku, ipak, znatno je drugačija, pa smo različite grupe gostiju sicilijanskog “Belog lotosa” u više navrata imali priliku da posmatramo separatisane od ostalih – kao da su na nekom specijalnom zadatku unutar već izolovanog rijaliti seta. Spremni (ili ne), oni se odvajaju, a zatim i upuštaju u još intenzivniju psihološku igru.

    Takođe, u drugoj sezoni, likovi osim kontakta sa drugim gostima i zaposlenima u hotelu, sada imaju znatno više interakcija i sa lokalcima, koji donose, ali i razbijaju stereotipe o miljeima kojima pripadaju. Odlukom da karaktere, čiji je razvoj mogao biti ograničen samo na prostor unutar odmarališta, s vremena na vreme “pusti u svet”, autor u drugoj sezoni stvara još hibridniji serijski format, referišući na fenomen rijalitija, koji je odavno izgubio svoj originalni oblik, a samim tim i jasno definisane granice.

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2022/12/167127775647544.pnghttps://buro247.rs/wp-content/uploads/2022/12/1671277791297095.png

    U novoj sezoni, ipak, dramaturški vešto upakovanu eskalaciju odnosa među likovima, pratimo pod okriljem motiva seksa i seksualnosti. Iz tog razloga, ne čudi zašto je odluka za ovu sezonu pala upravo na Italiju, zemlju mitološki obojenu stereotipima o ljubavi, ali i superiornošću ljubavnika koji dolaze iz ovog dela sveta. Međutim, ono u čemu je motiv seksa još primetljiviji kada je reč o ovoj sezoni, ipak nije bajkoviti ljubavni život Italijana, već snažan patrijarhalni sistem jedne katoličke države, u kom oni koje je taj sistem i formirao, često klize u čvrste kandže šovinizma i seksizma.

    Gosti rizorta “White Lotus in Sicily” imaju ili nemaju seks, ali o njemu se stalno priča. Pomoću motiva vođenja ljubavi, upoznajemo se sa pravim, duboko urezanim problemima koje likovi u sebi nose već godinama. Odnosi prema telima drugih, govore nam dosta toga, ne samo o osećanjima junaka, već i o njihovim namerama i tajnama iz prošlosti. I porodični i partnerski odnosi, ali i različite predstave o moralu i životne filozofije pojedinaca – otkrivaju se upravo pod plaštom seksa. Bilo da je taj seks iskren ili predstavljen kao deo veštih manipulativnih taktika, upravo pomoću njega, mi iz epizode u epizodu slažemo puzlu koja na kraju dobija perfektan smisao.

    Iako se u prvoj sezoni “Beli lotos” može iščitati kao još jedna u nizu serija o jako malom broju privilegovanih belih ljudi i njihovim površnim problemima, znatno razrađenija tema druge sezone – pravo je dramaturško remek delo. Junake više ne upoznajemo samo kao bahate bogataše, patetično i stereotipno predstavljene, već nam je pored prilike da ih upoznamo kao ljude koji čine užasne stvari, data i prilika da glasnije čujemo i zbog čega to rade. A što ogoljenije imamo priliku da sagledamo dela, a zatim i saslušamo motive grupe ljudi koju osmatramo, to ćemo ozbiljnije moći da zauzmemo poziciju sudije. Te uloge ipak svi povremeno volimo da se igramo, dok u svoj organizam unosimo dozu rijaliti formata, od kog smo, izgleda, kao globalno društvo prilično postali zavisni.

    Saznaj više:
    Povezani članci: