Ema Bregović: Kad ljubav postane proizvod

Ema Bregović, umetnica koja je ove godine učestvovala na Art Centralu u Hong Kongu – sa izložbom Vera, u kojoj je istraživala motiv dijamanata u savremenoj kulturi u kontrastu sa njegovim organskm oblicima, za temu nove postavke, Love Inc, u Galeriji savremene umetnosti Aleksić u Kragujevcu, ponovo ispituje značenje dragog kamena. Nova serija radova umetnice koja živi na relaciji Beograd – Pariz – Sarajevo, na prvi pogled zavodljiva je i blistava (kao dijamanti), ali iza nje progovara suptilna kritika – ljubavi, tržišta, moći i mita.

Izložba u Aleksić galeriji, koja traje do 5. jula, postavlja pitanja o simbolima koje slepo sledimo i razotkriva načine na koje je i najintimnija emocija postala deo korporativnog narativa. O Kragujevcu, dijamantu koji trune i o tome zašto umetnost mora da preispituje granice, razgovaramo sa Emom.

Izložbu Love Inc. otvorila si u Kragujevcu, u galeriji Aleksić. Zašto baš ovde i kako je sam prostor uticao na način postavke?

Ema Bregović: Dejan Aleksić me je kontaktirao prije godinu dana da zajedno radimo izložbu i htjeli smo da prikažemo ekskluzivne radove krojene za njegovu galeriju. Zadnji put sam izlagala u Kragujevcu 2022. godine i tada sam bila najmlađi umjetnik koji je tamo imao izložbu. Zato mi je bilo posebno bilo drago da se vratim u Kragujevac sa izložbom Love Inc. jer tamošnja publika nosi posebnu toplinu. Otvaranje je bilo vrlo dinamično, a prostor izgleda kao da je krojen za moje nove skulpture. Uspjeli smo da napravimo neku vrstu minimalističnog kitscha.

Ovo je druga izložba u kojoj predstavljaš dijamante. Zašto?

Ema Bregović: Dijamanti su mi fascinantni jer kada ih razložimo na molekularni nivo oni su samo ugljenik pod pritiskom, a zapravo nose u sebi istorijski teret: od kolonizacije i ropstva afričkog kontinenta do agresivne reklamne kampanje De Beers “A Diamond is forever”. Kroz ovu izložbu sam željela dati alate za razumijevanje svijeta koji smo naslijedili i onog kojeg upravo stvaramo. Taj slogan je oblikovao našu percepciju ljubavi, ali, prije svega, i onoga što je vrijedno.

Tvoja nova serija skulptura koristi formu dijamanta, ali kroz materijale kao što su aluminijum, mesing, inoks, mermer, drvo.  Kako je došlo do te odluke – da simbol večnosti i luksuza dekonstruišeš tako direktno?

Ema Bregović: Volim da se igram s arhetipovima poput dijamanta, jer su to forme koje nose tragove čovječanstva. Svi vjerujemo u taj kolektivni mit da je dijamant simbol vječne ljubavi, ali i dokaz posvećenosti, obećanje blistavog i stabilnog života. Dekonstruisati arhetip nije pretvoriti ga u karikaturu ili satiru, nego kreiranje nove plodne osnove za razmišljanje. Dijamant do druge polovine XX vijeka nije bio toliko popularan, kroz istoriju umjetnosti i zanata koristili su se primarno safiri, rubini, smaragdi. Dijamant je zadnjih 70 godina dobio simboličnu težinu kao statusni simbol ili simbol moći.

U jednom od radova, dijamant trune, u drugom je okovan žicom. Da li je Love Inc. priča o ljubavi ili o njenoj instrumentalizaciji u društvu moći i potrošnje?

Ema Bregović: Naziv izložbe Love Inc. daje korporativnu notu ljubavi. Poeziija ljubavi se pretvorila u komercijalni i finansijski stav koji mi je interesantan kada pričamo o umjetnosti. Čovječanstvo prolazi kroz veliku krizu autentičnosti koja potiče iz potrošačkog društva i dijamanti su savršen odraz toga. Vrlo rijetko koristim drvo u svom radu, uglavnom volim izdržljivost aluminijuma, mesinga i inoxa. Zbog toga što je drvo paljiv materijal, osjetlljiv na vlagu, i prije svega na vrijeme, bio je savršen izbor za skulpturu Ignis; dok za Yes I Do željela sam da kreiram tu tenziju između forme i materijala (bodljikava žica). Taj vjerenički prsten nosi novu metaforu kroz kontradikciju jer ruši sve što nam je prihvatljvo kada se radi o arhetipu dijamanta. Ljubav postaje trgovačka transakcija, ironična bol, ali i individualna percepcija.

Svi vjerujemo u taj kolektivni mit da je dijamant simbol vječne ljubavi, ali i dokaz posvećenosti, obećanje blistavog i stabilnog života.

Tvoji objekti su estetski zavodljivi, ali nose oštru semantičku težinu. Da li te više zanima reakcija ili pomeranje značenja?

Ema Bregović: Jedno i drugo su mi jednako bitni. Mislim da je svakom umjetniku vrlo bitan susret sa publikom jer tada stvaramo intelektualne i kreativne mostove. Napredak umjetnosti se sastoji od pomijeranja granica simbola, metafora i značenja, a taj pomak se ne može desiti bez susreta sa gledaocem.

Umetnički si formirana u Francuskoj, ali poreklom pripadaš prostoru bivše Jugoslavije. Kako ta dvostrukost identiteta oblikuje tvoj pogled na umetnost i svet?

Ema Bregović: Imala sam veliku sreću sto sam odrasla u Francuskoj, gdje sam bila okružena raznim kulturama i religijama. Tamo smo svi bili proizvod migracija i ja sam pronašla veliku slobodu u tome jer mi je bilo vrlo teško definisati sopstveni identitet. Pomijeranje granica da su geografske, religijozne ili kulturološke su ključne u mom procesu stvaralaštva. Moj dvostruki identitet konstantno hrani moj kreativni proces jer sam odrasla sa mnogo većim kulturoločkim spektrom nego da sam ostala na Balkanu.

Tvoj rad se često bavi granicama – geografskim, simboličkim, emocionalnim. Da li umetnost može da ih prevaziđe ili ih samo još jasnije pokazuje?

Ema Bregović: Ne može se reći da je umjetnost univerzalna stvar razumijevanja jer nas senzibilitet ovisi o kulturi i empirijskog znanja. Kroz moje radove trudim se da pokažem koliko sve te granice mogu biti porozne. To su granice pripadnosti koje bi trebale da se oslobode kroz umjetnost, zato radim s arhetipovima. Arhetipovi omogućavaju lakšu konekciju jer se radi o formi, a ne o ideji.

Naziv izložbe Love Inc. evocira ideju da je i ljubav postala korporativna, proizvod koji se prodaje. U kojoj meri ti je važno da tvoja umetnost ostane u kontrastu sa tom tržišnom logikom?

Ema Bregović: Čovječanstvo prolazi kroz veliku krizu autentičnosti i mnoge današnje vrijednosti su vezane za potrošacko društvo. Često umjetnici žele da budu ocijepljeni od tržišta, a zapravo, istorija umjetnosti je uvijek ovisila o tržištu. Taj mit siromašnog i neshvaćenog umjetnika treba prevazići, i naći svoj autentični glas u kojem nismo robovi tržišta nego oni koji koriste njegove kodove.

Arhetipovi omogućavaju lakšu konekciju jer se radi o formi, a ne o ideji

Kada pogledaš unazad na svoj opus, koliko su te forma i materijal „vodili“, a koliko si ti vodila njih kroz ideju?

Ema Bregović: Dok radim krećem uvijek od forme i onoga što ona primarno simbolizuje. To su mi vodiči ka pronalaženju tenzije koja zapitkuje i daje novo značenje. Pošto su moje skulpture tehnički zahtijevne, način na koji se materijal ponaša utiče na tehničku izvedbu. Tražim taj dijalog između forme i materijala.

Da li bi više želela da Love Inc. bude doživljena više kao intimna ispovest, politička kritika ili poetska enigmatika?

Ema Bregović: Možda od svega po malo… Moji radovi nisu nikada bili autobiografski, ali uvijek nose političku i poetsku težinu. Love Inc. je poetička lucidnost prema vrijednostima koje gajimo i ostavljamo ovom svijetu.

Za kraj, otkrij nam šta radiš ovog leta.

Ema Bregović: Ovog ljeta idem na Menorku, na hrvatske otoke i u Perast. Ne mogu ostati na jednom mjestu, potreban mi je pokret.

Fotografije: Miloš Sovilj