Tamara Živković: Posveta ženama koje su „snažne kao stena“

Tamara Živković, jedna od najistaknutijih mladih figura regionalnog popa, favorit je Montesonga – crnogorskog izbora za pesmu Evrovizije 2026. Njena „duologija“ odnosno pesme „Bez kontrole“ i „Nova zora“, nastale u trenutku radikalne lične transformacije, umesto lakih nota i refrena donose istinu i ranjivost na scenu, a zajedno grade manifest oslobađanja i posvetu ženama koje su naučene da budu snažne „kao stene“, ali retko ohrabrene da budu nežne prema sebi.

Sa sve jačom podrškom publike i forumskim prognozama koje je već vide kao predstavnicu Crne Gore na Evroviziji sledeće godine, Tamara stoji na pragu svoje najveće profesionalne etape, a u razgovoru za BURO. otkriva zbog čega veruje da je upravo sada spremna za veliku scenu i gde vidi svoje mesto u novom talasu regionalnog popa.

BURO. U kojim okolnostima je nastala pesma “Nova zora” i šta za vas ona lično predstavlja?

Tamara: „Nova Zora“ je nastala u trenutku mog života kada se skoro sve mijenjalo: odnosi, prioriteti, pogled na sebe i svijet oko mene. To je bio period duboke lične transformacije, suočavanja sa sopstvenim strahovima i ponovnog otkrivanja vlastite snage. Za mene lično, pjesma je simbol buđenja. Predstavlja povratak sebi u najdubljem i najiskrenijem smislu. Ona je podsjetnik da svaka kriza, koliko god bila teška, može postati početak nečeg novog i snažnijeg.

BURO. Kako je došlo do ideje o duologiji i šta ona simbolizuje?

Tamara: Duologija se desila sasvim organski. Kada smo završili “Novu Zoru”, osjećali smo da priča nije kompletna, kao da postoji uvod koji tek treba da dobije formu. Tako je nastala ideja da publici ponudimo dva poglavlja iste emocionalne putanje. Prva pjesma, “Bez kontrole”, predstavlja trenutak pucanja i unutrašnjeg preokreta, onaj momenat kada žena spoznaje svoju vrijednost i odlučuje da više ne pristaje na manje od toga. “Nova Zora” je drugi korak: izlazak iz tame, prihvatanje promjene i oslobađanje sopstvene moći.

Duologija kao cjelina je mali manifest ženske snage, bunt protiv ograničenja i svojevrsna revolucija koja slavi hrabrost da se nastavi dalje, jače i slobodnije.

BURO. Da li se osećate spremnom da predstavljate Crnu Goru na Evroviziji 2026. i kako reagujete na činjenicu da ste jedan od favorita publike i na forumima?

Tamara: Za mene je to ogromna čast. Iskreno, osjećam se spremno i vjerujem da je došao trenutak da napravim taj korak. Od malena sanjam o tome da predstavljam svoju zemlju na velikoj sceni kao što je Evrovizija – na neki način, čitav moj razvoj i rad prethodnih godina bio je priprema za taj trenutak. Podrška publike mi mnogo znači. Kada vidim komentare i osjećam energiju ljudi koji vjeruju u mene, to me dodatno motiviše da dam maksimum, ali i da ostanem vjerna sebi.

BURO. Kako je izgledala saradnja sa Borisom Subotićem i Markom Drežnjakom?

Tamara: Saradnja sa Borisom i Markom bila je izuzetno inspirativna i profesionalna, ali prije svega topla i ljudska. Sa Borisom radim već dvije godine i taj kontinuitet govori sam za sebe, savršeno se razumijemo u muzičkom smislu, ali i kao ljudi. On je neko ko umije da prepozna moj senzibilitet i da ga muzički oblikuje na način koji meni potpuno odgovara. Marka sam upoznala tek na ovom projektu i mogu reći da je nadmašio sva moja očekivanja. Donio je pjesmi novu dimenziju, istakao emociju i estetiku koju sam željela. Posebno mi je značilo što su obojica ostavili dovoljno prostora da budem svoja. Atmosfera u studiju je bila prava mala kreativna laboratorija: puno povjerenja, timskog rada i iskrene želje da napravimo nešto vrijedno.

BURO. Kome je duologija posvećena i šta biste poručili ženama koje se prepoznaju u vašoj priči?

Tamara: Duologija “Nova Zora” posvećena je svim ženama, a posebno Crnogorkama. Naš mentalitet i tradicionalni obrasci često očekuju da budemo snažne, dostojanstvene, tihe, a opet savršeno stabilne u svakoj situaciji. Refren “Lijepe žene, jake kao stijene” upravo govori o toj dvostrukoj težini i ljepoti – o tome kako se snaga i ranjivost ne isključuju, nego dopunjuju. Pjesma zapravo nosi univerzalnu poruku: “Lijepe su zbog sebe.”

Ne zbog tuđeg pogleda, ne zbog potvrde spolja, već zbog svoje unutrašnje vrijednosti.

Za žene koje su naučene da sumnjaju u sebe, “Nova Zora” je mali podsjetnik da njihova moć postoji, samo ponekad čeka pravi trenutak da se probudi. To je i moja poruka: vjerujte sebi, svom glasu i svojoj snazi, čak i kada je ne vidite jasno. Ona je tu.

BURO. Šta biste poručili mlađim kolegama koji tek razmišljaju o profesionalnoj muzičkoj karijeri?

Tamara: Rekla bih im prije svega da budu strpljivi i da budu svoji. Autentičnost se ne stvara preko noći, ali se prepoznaje odmah. Važno je da njeguju svoj stil, da se ne plaše da eksperimentišu i da ne odustanu onda kada je najteže. Muzika je put koji traži mnogo rada, mnogo ljubavi i mnogo discipline. Usponi i padovi su sastavni dio svakog stvaranja, bitno je da ostanu vjerni onome što osjećaju i čemu teže.

BURO. Sećate li se trenutka kada ste shvatili da je muzika vaš put? Kako biste opisali svoj dosadašnji muzički razvoj?

Tamara: Nemam jedan jedini trenutak, jer je muzika od početka bila dio mog života. Mama mi priča kako sam kao mala, čim bi se na televiziji pojavio neki spot, potpuno zanemarivala sve oko sebe i samo slušala. Zvanično sam počela da se bavim muzikom sa osam godina, ali osjećaj pripadnosti muzici postoji mnogo duže od toga. Moj put je sporiji, ali vrlo iskren. Gradim karijeru postepeno, birajući pjesme u koje vjerujem i koje smatram kvalitetnim djelom svog identiteta.

Ne žurim, želim da svaki korak bude smislen i dugoročno vrijedan.

BURO. Gde pronalazite inspiraciju?

Tamara: Inspiraciju pronalazim svuda, ali najviše u ljudima i u ljubavi, bilo da je riječ o romantičnoj ljubavi, prijateljstvu ili nekom kratkom, slučajnom trenutku koji me dotakne. Po prirodi sam osoba trenutka, nešto što se desi potpuno neočekivano može da me pokrene, bilo da je to rečenica, pogled, scena iz filma ili melodija koju čujem u prolazu.

BURO. Čija vas muzika trenutno najviše inspiriše na svetskoj sceni?

Tamara: U posljednje vrijeme najviše me inspiriše novi album Rosalíe – “Lux”. Njen spoj modernog pop zvuka i elemenata klasične muzike mi je vrlo blizak, posebno jer studiram muzičku akademiju i sviram flautu – klasična muzika je dio mog identiteta i uvijek će biti prisutna u onome što stvaram. Pored nje, posebno bih izdvojila nove projekte Lady Gage, Charli XCX i Tate McRae, koje mi djeluju izrazito inovativno i hrabro u svom pristupu pop muzici.

BURO. Crnogorska i regionalna scena sve više dobijaju mlade izvođače koji pomeraju granice. Kako vidite svoju ulogu u toj energiji i da li priželjkujete neke buduće saradnje?

Tamara: Vjerujem da moja uloga može biti inspirativna, posebno mladim ženama koje žele da se bave pop muzikom. Mislim da na našoj sceni nedostaje savremenog pop izraza, a još više ženskih izvođača u tom pravcu. Trudim se da kroz svoj rad unesem svjetski pop zvuk u regionalni kontekst i da pokažem da i ovdje postoji prostor za savremenu, hrabru i emotivno snažnu muziku. Otvorena sam za saradnje i nadam se da će ih biti sve više, jer nova energija uvijek rađa neke posebne i nepredvidive trenutke.

Fotografije: Nikola Radišić