Sade i njen uticaj na današnji R&B i neo-soul pokret
Sade nikada nije morala da se „vrati“ jer nikada nije ni otišla

Postoji posebna vrsta tišine kada prvi put čujete Sade i kada se neka njena pesma ili album završe. To nije eksplozija, nije ni vatromet, neki wow efekat. To je svetlost, pa usudiću se reći i svetost u mraku, prigušena, ali neumoljiva u svojoj težnji da vas navede na dalje razmišljanje. Upravo ta vrsta prisustva, nenametljiva a ipak monumentalna, razlog je zašto Sade Adu, i više od četiri decenije od debija, ostaje jedna od ključnih figura savremenog R&B-a i neo-soula.
Osamdesete su bile vreme muzičkog ekstrema od grandioznih pop balada do glamuroznog disko-naslеđa – Sade se pojavila i ponudila nešto sasvim suprotno. Njena muzika je bila skromna, ali na suptilan način ipak raskošna. Kritičari i novinari su upotrebljavali izraz „raskošna u osećaju“. Smooth Operator ili Your Love Is King postajale hitovi zato što su zvučale kao večnost u smislu tematike i osećaja. Njena pojava, spora, diskretna, senzualna, bila je predskazanje svega onoga što će neo-soul doneti u kasnim devedesetim i ranih dvehiljaditih. Ali niko to neće uspeti bolje da iznese do nje.

Uticaj koji se oseća
Lauren Hill, Maxwell, Erykah Badu, D’Angelo, svi oni nose u sebi fragmente Sade. Hillina intimnost, Maxwellova glatkoća, Badunin spiritualni minimalizam, D’Angelov osećaj da je „manje zapravo više“, sve to je deo Sade i njene škole. Kada Frank Ocean ili Solange pišu ploče koje više liče na ispovedanje nego na kolekciju pesama koje su tu da te razigraju i razvesele oni nastavljaju tamo gde je Sade stala: u insistiranju da pop može biti intiman i ličan.
Ako pažljivo poslušamo izvođače kao što su Snoh Aalegra, Jhené Aiko ili Giveon, jasno je da je njihov zvuk oblikovan nečim što se može nazvati „Sadeinim DNK-om“. To je estetika gde melodija ne mora da grmi da bi se čula (kao što je to recimo slučaj danas), gde vokal nije dokazivanje, već sredstvo razotkrivanja ranjivosti. A upravo ta ranjivost je postala centralna u modernom R&B-u, u eri kada je emocionalna transparentnost vrednija od spektakla. Vrednija, ne traženija.

Zašto baš Sade?
Nije da pre nje nije bilo emotivnog R&B-a, ali Sade je uspela da napravi most između džeza, soula i popa na način koji je bio elegantan i nežan i nikada hladan. Njena muzika nije bila potpuno radio-friendly, ni samo za koncertne nastupe; ona je bila elegantan kompromis najbolja za slušanje u svoja četiri zida, a taj pristup je vremenom postao estetika za sebe. Dakle, Sade je zaista bila ispred svog vremena. Ono što je najvažnije, ona je otvorila prostor za žene u muzici da budu istovremeno krhke i snažne, zavodljive i nedodirljive bez potrebe da se uklapaju u kalup tržišta. Mada se taj put danas retko bira zbog čega se opet vraćamo kraljici emocije kada nam je potrebno da se sa istom suočimo.

Nasleđe koje će da traje
Možda je najveći dokaz njenog uticaja to što Sade nikada nije morala da se „vrati“ jer nikada nije ni otišla. Čak i u dugim pauzama između albuma, njen zvuk i njena poetika ostali su konstanta, kao reper prema kojem se meri pop. Kada slušamo ovu novu generaciju R&B izvođača, slušamo decu koja su odrasla uz No Ordinary Love i By Your Side. Ima li veće pobede do dokaza da umetnica može biti večna upravo zato što nikada nije jurila slavu.
Foto: Profimedia