Džastin Biber u donjem vešu na dodeli Gremija: Provokacija i pametan marketing
telo pretvoreno u platformu

Kada se Džastin Biber pojavio na sceni dodele Gremija u boksericama i čarapama, poruka je bila jasna. I ne, ovo nije bila slučajnost, niti trenutak slabosti kako mnogi tumače, već pažljivo režirana slika. Ogoljeni nastup, bukvalno i simbolički, poslužio je kao savršena kombinacija umetničkog izraza i hladnokrvnog marketinga. I upravo u toj kombinaciji leži problem.
Na prvi pogled, sve deluje intimno i ranjivo. Jedan lep, minimalistički nastup, svedena izvedba pesme, telo bez šljokica i kostima kao navodni znak iskrenosti. Biber je izgledao kao umetnik koji se oslobađa industrijskog glamura i vraća, pa, hajmo to reći „suštini“. Međutim, u pop kulturi u 2026 godini, ogoljenost više znak hrabrosti, ogoljenost je valuta. Takoreći, danas se svi skidaju, a očigledno je da Biber tom valutom odlično trguje zajedno sa ostalim izvođačima.

Džastin Biber i igra kontrasta
Važno je primetiti kontrast: samo nekoliko sati ranije, na crvenom tepihu, nosio je luksuzno Balenciaga odelo, oličenje modne moći i statusa. A na sceni, bokserice sopstvenog brenda.
Taj prelaz nije spontan, on je deo narativa i deo promocije sopstvenog brenda. Poruka glasi: ja sam i luksuz i ogoljenost, i sistem i njegova kritika. Problem je kod Džastina Bibera što ta kritika nikada ne ide do kraja. Ona se zaustavlja tačno tamo gde počinje prodaja.

Za razliku od nekadašnjih muzičkih provokacija koje su imale element rizika, ovde nema stvarne opasnosti. Ovo nije bunt… Ovo je sigurna provokacija, testirana na fokus grupama društvenih mreža. Bieberovo telo nije korišćeno da bi se propitivala krhkost, slava ili moć, već da bi se proizvodu dao emocionalni kontekst. Ranjivost postaje stil, a intimnost još jedan sloj brenda.
Skylrk, modna linija koju Biber promoviše, savršeno se uklapa u tu logiku: „osnovni komadi“, ali preskupi, minimalizam, ali sa cenom luksuza; estetika navodne jednostavnosti koja se prodaje kao ekskluziva. Bokserice koje su rasprodate nekoliko minuta nakon nastupa nisu dokaz umetničkog uspeha, već uspeha algoritma. Pažnja je konvertovana u klikove, klikovi u kupovinu.

Najzanimljivije je to što se ceo čin pokušava predstaviti kao nešto „nežno“.
Ali nežnost bez rizika nije nežnost ona je strategija. Bieber ne gubi ništa time što se skida; on samo premešta fokus.
Na kraju, pitanje nije da li je nastup bio dobar ili loš. Pitanje je da li je bio iskren. A odgovor ostaje mutan, baš kao i logo na pojasu njegovih bokserica. Ono što je sigurno jeste da je Justin Bieber još jednom pokazao da savršeno razume kako se danas gradi pažnja. Meni je samo žao što to nije uradio glasom, ni pesmom, već telom pretvorenim u platformu.
Možda je to pametan marketing. Ali umetnost? To već ostaje otvoreno pitanje.
Foto: Profimedia