Zašto moderna i klasična umetnost odjednom privlače pažnju?
Moderna i klasična umetnost više ne beže u apstrakciju

Povezano
Ako vam se čini da je klasična umetnost „odjednom“ svuda, niste u pravu.
Ona je oduvek bila tu, samo su je donedavno pratili kritičari, kolekcionari, studenti umetnosti i oni koji su imali strpljenja da tumače „šta je umetnik hteo da kaže“. A onda se desilo nešto neočekivano: savremena umetnost je prestala da bude elitna teritorija i postala mainstream.
Danas, Instagram je pun instalacija, performansa i interaktivnih izložbi; galerije su postale mesta društvenog života; pop zvezde koriste je kao referencu; digitalna umetnost podigla je tržište na noge; a publika koja do juče nije razlikovala instalaciju od skulpture, sada stoji u redu da je vidi.
Klasična umetnost je iskustvo
Klasični i moderni umetnici sve češće rade sa svetlom, zvukom, imaju dublju priču. Publika ne dolazi „da vidi“, već da oseti, doživi i podeli to sa drugima. A gde postoji iskustvo, postoji i publika. Zato su danas najpopularnije izložbe upravo one koje nisu samo crvena fleka na zidu.

Kultura je jezik 21. veka
Mi danas komuniciramo kroz slike. Internet je pretvorio vizuelno u univerzalni jezik, od memova, preko vizuelnog storytellinga do Reels-a. Klasična umetnost je to razumela pre svih: ona je ironična, jasna, provokativna i dizajnirana da ostane u oku i pamćenju. Ukratko, idealna za digitalnu kulturu.
Umetnici su i influenseri
Nekada je umetnik bio misteriozan, skriven u studiju, u tišini. Danas? Umetnici imaju TikTok kanale, otkrivaju proces rada, snimaju daily vlog, objašnjavaju koncept i pozivaju publiku da učestvuje. Odjednom – stvari su jasnije. Umetnost više nije „nečitljiva“, nije rezervisana za kritičare. Publika počinje da razume, a kada nešto razumeš želiš da budeš deo toga. Samim tim, korišćenje klasične i moderne umetnosti znači da nismo „šuplja priča“, da smo učeni, posedujemo neko znanje i veštine, školovani smo itd…

Kultura govori o onome što se događa
Ekologija, ratovi, identiteti, feminizam, mentalno zdravlje, digitalni život, politika tela… Moderna i klasična umetnost više ne beže u apstrakciju, već u srž svakodnevnog života. Zato je relevantna. Zato provocira. Zato se deli, komentariše i ponovo vraća u fokus.
Klasična umetnost nije se približila nama. Mi smo se približili njoj. Postali smo generacija koja želi da razume, da učestvuje, da oseti, da govori.
A dijalog privlači ljude.
Zato je danas klasična umetnost „svuda“. Ali dobra vest je: nismo zakasnili. Tek ulazimo u vreme kada umetnost i društvo ponovo govore isti jezik. Ovo je tek početak.
Foto: Profimedia