
Vuk Ćuk: "Ne verujem u low faze"
Svako ko makar i malo prati savremenu umetničku scenu sasvim sigurno je upoznat sa radom Vuka Ćuka. Vuk stvara sopstvene prepoznatljive vizuelne sisteme, konstantno sudarajući tradicionalnu tehniku i svest o digitializovanom svetu, i stalno traga za novim, savremenim izrazom. Studirao je slikarstvo na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu i Univerzitetu primenjenih umetnosti u Beču, dobitnik je nagrade muzeja MAK u Beču, nagrade za crtež Fonda Vladimira Veličkovića i nagrade za slikarstvo Miodrag Vujačić Mirski, učesnik je više izložbi u Beogradu, Beču, Kopenhagenu, Parizu.
Povodom njegove izložbe "A Whole New World" popričali smo sa Vukom kako mapira te nove svetove, šta oni za njega predstavljaju i šta znači sloboda danas.

S obzirom na to da je "A Whole New World" naslov tvoje nove izložbe, ne mogu da te ne pitam kakav je taj novi svet o kom govoriš? Koji to “novi svet” priželjkuješ?
Pre svega to je ceo novi svet za mene samog. U procesu realizacije samih radova bio sam primoran da savladam nove veštine i tehnike da bih mogao da realizujem svoje ideje. Od pronalaženja adekvatnih alata, materijala i sistema, senzora, do njihovog programiranja, preko animacije i same elektronike i mehaničkog spajanja svega toga u jednu celinu, sve je to bio jedan izazov koji sam uspeo sam i uz pomoć svojih saradnika da savladam. Zbog svega toga svega osećam kao da sam na nekom novom početku i to je prvi razlog za ovaj naziv izložbe, onaj introspektivni.
Sa druge strane, ova izložba govori o ''novom svetu'' u kom mi trenutno živimo. Brz i konstantno evolutivni proces tehnološkog napretka donosi promene u svakom segmentu života, od svakodnevnog do geopolitičkog. Smatram da umetnost treba da bude adekvatni predstavnik vremena u kome je nastala i zbog toga kroz svoje radove pokušavam da adresiram teme koje smatram aktuelnim i važnim. Razvojem tehnologije život nam stvarno postaje lakši i jednostavniji, ali kroz sam proces tehnološkog napretka mi uništavamo naše jedino moguće prirodno stanište (za sad) i na taj način sami kreiramo jedan paradoksalan odnos prema svom životu. Zbog toga sam se trudio da u svoje radove učitam suprotstavljene poruke: one utopijske zajedno sa onim apokaliptičnim ili post-apokaliptičnim recimo.


Kolika je uloga i odgovornost umetnika u formiranju tih svetova? I da li kao takvi postaju paralelni univerzumi, nadgradnja postojećih ili “bubble” u okviru njih?
To je teško pitanje, moje mišljenje je da je to individualna stvar. Mnogi misle da su ideje o tome da umetnost može da promeni svet previše optimistične, ali ja takvo mišljenje ne delim. Meni je umetnost promenila život, poglede na svet i odredila moju aktivnost, i siguran sam da nisam jedini kome se to dogodilo. Svaka aktivnost, naročito ako je fokusirana i konstantna dovodi do određene posledice i sleda okolnosti. Art world ima svoja pravila i kuriozitete i bez obzira na to da li je on paralelni univerzum, nadogradnja ili bubble, to je prostor u kom meni odgovara da obitavam.
Po čemu je ova izložba različita od onih koje si do sada radio?
Najveća razlika je najverovatnije materijalna, u tome što je spisak medija koje ona obuhvata dosta proširen i različit. Radovi su kinetički i interaktivni, što do sada nisu bili. Teme koje obuhvatam i obrađujem su ostale nepromenjene, ali mislim da sam ovom izložbom uspeo da se naviše do sada približim onome što želim da kažem.



U tekstu za izložbu stoji da “glavni pokretač Ćukovog stvaralaštva jeste sloboda”. Šta za tebe znači reč “sloboda”? Kako je čitaš, šta ona uopšte podrazumeva danas?
To je isto individualan pojam. Za mene ona predstavlja činjenicu da ne radim pod autoritetom ili prisilom, već isključivo na osnovu lične motivacije i želje za stvaranjem. Da sam sebi određujem radno vreme, i da moja svakodnevna aktivnost doprinosi mom ličnom napretku. Da imam beskonačno pravo na grešku i da sam usmeravam svoju kreativnost u bilo kom smeru u kom poželim. Da imam dovoljno vremena da učim i napredujem, i da uz sve to sebi mogu da obezbedim egzistenciju.
Umetnost na neki način i iskače iz globalnog sistema funkcionisanja. Iako nije potpuno odvojena od njega, umetnici imaju najviše prostora da kroz svoje zanimanje preispituju uspostavljena pravila i načine funkcionisanja društva. Taj izlazak iz sistema i posmatranje i analiziranje sa distance i konstantno traganje za drugačijim uglom posmatranja takođe predstavlja jedan vid slobode.
Konstantno radiš nešto, negde izlažeš, i iskreno, deluje kao da ti nikad ne ponestaje ni inspiracije ni energije. Tačno, ili samo tako deluje sa ove druge strane? Kako izgleda Vuk u svojoj low fazi?
Iskreno, ne verujem u low faze, kao ni u neki poseban naboj inspiracije. Poenta je da te ono što radiš ispunjava, i onda kroz tu aktivnost nećeš gubiti energiju, nego ćeš je dobijati. Ako su stvari postavljene tako, svaki tvoj rezultat biće posledica tvog svakodnevnog rada i on će konstantno evoluirati. Nekada brže, nekada sporije, ali će se menjati, to je neminovnost. Isto tako, ako ti se ne radi, nemoj da radiš. Ima mnogo drugih stvari kojima možeš da posvetiš vreme. Ja imam tu sreću da vreme provedeno u studiju osećam kao najbolje potrošeno vreme i da napredak koji postižem bude nešto što me najviše ispunjava.



Šta radiš kada ne radiš na novim radovima i projektima?
Nedavno sam počeo da radim kao docent na Fakultetu primenjenih umetnosti, tako da je značajan deo mog dnevnog kurikuluma rad sa studentima. U slobodno vreme se trudim da stalno sebe izlažem nečem novom i neproživljenom. Bilo da su u pitanju putovanja ili svakodnevna aktivnost, posebno zadovoljstvo pruža mi osećaj upoznavanja nečeg nedoživljenog.
Gde možemo videti tvoje izložbe u narednom periodu?
Postavka je trenutno u Ravnikar galerija u Ljubljani, a zatim sledi još nekoliko grupnih izložbi koje ću tek najaviti.



Povezani članci
Buro 24/7 Izbor