Neću osmeh, hoću revoluciju: Fenomen Grete Thunberg

    25.09.2019.
    RECOMMENDED

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2019/09/greta_cover_update.jpg

    Dvadesetog avgusta 2018. godine Greta Thunberg je presedela svoj prvi petak ispred parlamenta u Stokholmu, započinjući svoju borbu za zaustavljanje rata koje čovečanstvo očigledno vodi protiv prirode, a i protiv zdravog razuma. Danas, godinu dana kasnije, pozicija usamljenog pojedinca sa kartonskom tablom koji se bori za promenu, zamenjena je držanjem mikrofona i govorom na klimatskom samitu UN-a pred ogromnim auditorijumom i milionima koji prate sve što Greta izgovori ili uradi. Nemam tačne podatke, ali iskreno verujem da je juče verovatno nejšerovaniji video bio upravo onaj u kom Greta gleda Trumpa i koji ćemo, verujem, tek gledati u stotinama meme varijacija i reinkarnacija.

    Međutim, više od činjenice da je (htela – ne htela) postala zvezda, značajno je to da je za samo godinu dana, od kad je mala grudva autonomne aktivnosti jedne šesnaestogodišnjakinje srolana sa vrha brda, čin pojedinca postao univerzalno oruđe za borbu, i obrazac za ostale pojedince širom sveta, koji su organizovali ili pristupili globalnim klimatskim protestima koji danas broje milione mladih od Njujorka do Pariza, Najrobija, Seula, Bangkoka, Islamabada, Johanesburga, pa i Beograda, i pozivaju na preuzimanje akcije. Imamo čitavu jednu generaciju mladih koja se među sobom prepoznala u želji da se reaguje i neophodnosti da to bude odmah. Ukačili su se na svojoj frekvenciji koju ostali ili ignorišu ili su potpuno gluvi za nju ili misle „neko drugi će se već odazvati“. Ta frekvencija se zove – neophodnost delovanja. I nije Greta jedina koja se bori za promene, ali definitivno jeste ona koju najviše pratimo, i koja je postala simbolični lik mirne revolucije.

    “Sve ovo je pogrešno. Ja ne treba da budem ovde. Treba da budem u školi sa druge strane okeana. Ipak, svi vi dolazite kod mladih ljudi u potrazi za nadom. Kako se usuđujete?” Ovom rečenicom je Greta započela svoj govor 23. septembra i dok sam je slušala nešto me ozbiljno preseklo. Mnogi pričaju o strasti koju Greta pokazuje dok se obraća prisutnima, ali lagala bih kada bih rekla da je osećam. Ne osećam strast, ali osećam zabrinutost, tugu, veru i požrtvovanost. Još važnije, unutar sebe osećam zahvalnost i užasnu, užasnu sramotu u ime svakog razbacivanja vodom, svake plastične kese, svakog “nije strašno sad sledeći put ću…” i iskreno, čini mi se da je ovo jedna od značajnijih rečenica samita, ako ne i najznačajnija.

     

     

    Ne zato što zanemarujem činjenice da ekosistem kolabira i da ljudi pate i umiru, već zato što je to posledica, dok ovim redovima pulsira nešto još značajnije. Uzrok. To što je Greta, jedno dete, tamo gde zaista realno i ne treba da bude je zato što smo za početak, po prvi put bili tako lepo globalno ujedinjeni na svim meridijanima da smo kao jedan zagadili sve i stvorili svet koji je daleko manje lep, zdrav i čist od onog kakav je po svojoj prirodi. Drugo, zato što očigledno zaista očekujemo od njih da reše problem. I prvo i drugo su od izvora dva putića, a izvor se zove ignorisanje. Ignorisanje situacije, ignorisanje lične odgovornosti u svemu, ignorisanje alarmantnosti i upozorenja, ignorisanje stručnjaka… I sami smo krivi. Umesto pojedinačnih delovanja koja kada se pomnože mogu da budu neverovatna sila, očekujemo rešenje negde od vrha. A tamo, na pozicijama moći, su samo oni koji konstantno pričaju o prioritetima mada se isti obično odnose na isključivo partikularne, ili državne interese, zaboravljajući da je prioritet ono što nam svima bukvalno gori ili se topi pod nogama.

     


     

    Nema ni granica ni teritorija, ni naše vaše, ako nemamo planetu. I od tih figura nije mnogo za očekivati. To se vidi iz snishodljivog odnosa osornih i obesnih moćnika prema svima onima koji bi zaista nešto da urade i promene, i na svetskom i na lokalnom nivou – bilo da je u pitanju odnos Trump-Greta ili predsednik-studenti koji protestuju na Rektoratu (koji vrlo zanimljivo takođe pominje Gretu očigledno kao paralelu u irelevantnosti) – i valjda ćemo se konačno trgnuti kao pojedinci. Srećom, dok se to ne desi i Greta, i Joshua Wong, i studenti protiv plagiranih doktorata, rade nešto za sve nas. Infantilni Trump je pokušavajući da nastavi svoju tradiciju bivanja antagoniste svakom smislu, i zdravom razumu, i kao već ustoličeni „duhoviti“ twitoman, na svom Twitteru objavio da je Greta: “Veoma radosna mala devojčica koja se raduje svetloj i divnoj budućnosti.” Ali zaboravio je da je ipak dinosaurus koji se upliće u online borbu sa generacijom koja je online izmislila. Greta je na ovo trolovanje odmah odgovorila. Promenila je na Twitteru svoj bio i u njemu sada stoji upravo ova rečenica koju je Trump napisao. „Veoma radosna mala devojčica koja se raduje svetloj i divnoj budućnosti.“ 

    Saznaj više:
    Povezani članci: