Može li nas kupovina novog parfema spasiti od starih obrazaca?

Šta ako, umesto da ošišamo šiške, promenimo mirisne akorde?

autor Milena Veselinović
parfem beauty

I tako, došao je i taj dan kad sam u parfimeriju ušetala nonšalantno, bez potrebe da išta kupim, svratila samo da „njušnem“ taj jedan parfem. I umesto da se tu završi priča… zapravo je tek počela.

Mi žene smo predivna, moćna, kreativna, nadahnjujuća bića, no ponekad samo želimo da postojimo i ne vodimo nikakve borbe. Da i na svojoj koži osetimo mir i spokoj, i da im se prepustimo… Dok ovo pišem, zamišljam ženu koja pred ogledalom nanosi kremu koju godinama koristi i umesto da uživa, odjednom ta ista krema postaje rečenica koju je previše puta pročitala. Parfem, koji je ranije bio njen zaštitni znak, pa je komšija sa prvog sprata tačno znao kad je ona ušla u zgradu, odjednom počinje da liči na staru verziju nje same. Ne lošu verziju, samo – prevaziđenu.

pexels ron lach 8625560

Beauty industrija nas poznaje odlično. Ona zna da ne kupujemo novi serum ili parfem zato što smo se „posvađali“ sa prethodnim, nego zato što nam oni više ne odgovaraju – u emotivnom smislu. Nema onog zanosa kad otvorite teglicu, pa se ushićeni mackate i negujete – u 4 koraka ujutru, u 7 koraka uveče. Prevedeno na jezik lepote, promena često dođe pre nego što naš um uspe da je identifikuje i poveže sa uzrokom.

Nekad ne menjamo rutinu zato što je loša, nego zato što više ne liči na nas

Upravo zato me ne zanima površna teza da je novi parfem samo hir, ali ni ona pomalo infantilna ideja da se promena života može desiti kada promenimo bočicu. Zanimljivije mi je pitanje – zašto baš u tim trenucima unutrašnjeg zamora, emotivnog zasićenja ili lične potrebe da se prepustimo nekoj promeni, toliko žena instinktivno menja rituale nege i poseže za novim mirisom? I šta ta odluka zapravo menja: raspoloženje, samopouzdanje ili kompletan narativ koji formiramo oko sebe?

Statistika o potrebi za novotarijama – dosada nije bezopasna?

Više od polovine ispitanika u McKinsey istraživanju o beauty navikama koristi tri ili više brendova za negu lica, tela i kose, dok je 69% ispitanika reklo da voli da isproba nove proizvode najmanje na svakih šest meseci. Dakle, odanost i promena danas žive paralelno jedna uz drugu: oko 40% ljudi ostaje verno brendovima koje koristi godinama (njima nikad ništa ne dosadi), ali istovremeno i kod njih postoji jaka potreba za novinom, testiranjem i mikro-promenama.

Verovatno je jedna od najvećih istina o savremenoj lepoti to da ne napuštamo rutinu nužno zato što je ne shvatamo ozbiljno, već zato što baš razmišljamo o njoj intenzivnije nego što se to misli. Potrošačka psihologija taj poriv naziva variety-seeking ponašanjem. To bi bila težnja ka promeni koja dođe onog momenta kada poznato prestane da nas mentalno i emocionalno stimuliše. Pregled više desetina radova na tu temu pokazuje da potreba za promenom nije samo hir, već zapravo predvidljiv obrazac potrošačkog ponašanja, naročito kada proizvodi nose snažnu senzornu komponentu. A beauty proizvodi jesu upravo to – predmeti podređeni tome da kod nas izazovu određene senzacije, a uz koje ćemo se dodatno povezati sa samim sobom.

pexels ron lach 10221859

Kada nam telo pošalje signal da se menja, zbog stresa, hormonskih oscilacija, godišnjeg doba ili godina, rutina koju smo do juče zvale svojim svetim gralom, ume odjednom da nam bude prenaporna. Kome još treba 12 koraka korejske nege? Ili nam ipak treba? Uvek zbunim…

NielsenIQ beleži da 35% ispitanika u SAD kaže da menja svoju skincare rutinu nakon estetske procedure i to često zato što imaju utisak da su tako sebi olakšali. Drugim rečima, menjamo negu kože kada se promeni naš odnos prema sopstvenom licu, ne samo kada se promeni tržište i iskoči neki novi trendi proizvod.

Šira definicija lepote menja i razloge kupovine

McKinsey beleži da sve veći broj potrošača na lepotu gleda kao na brigu o umu i telu, što je i očekivano ako uzmemo u obzir činjenicu da skincare sve više zalazi u zonu wellnessa, ne ograničavajući se samo na estetiku. To dodatno objašnjava zašto danas ne tražimo samo dobar proizvod, već ritual koji će imati smisla u našem realnom životu. Dakle, hoćemo efikasnost, ali i rezultate, sve uz osećaj da smo se povezale sa unutrašnjim bićem. Zvuči komplikovano, ali zapravo i nije. I tu odnos prema parfemima postaje naročito zanimljiv.

Više ništa nije isto: Parfem nam neće promeniti život, ali malo i hoće

Za razliku od krema, parfem ne obećava da će popraviti stvari. Bilo bi dobro kad bi mogao, zar ne? Parfem je više kao neko obećanje da više ništa neće biti isto. I to je jedina sigurna stvar koju može da vam garantuje. Novi miris neće nam ukloniti bore, niti smanjiti hiperpigmentacije ili resetovati kožnu barijeru. Ali gotovo sigurno će ući u svaku poru, pogotovo u onaj najintimniji prostor između sećanja, raspoloženja i identiteta. Zbog te neuobičajeno bliske veze sa emocionalnim centrima u mozgu, mirisi mogu da utiču na naše raspoloženje, kogniciju i socijalnu percepciju i to snažnije nego što smo spremne da priznamo. Pregled naučnih radova o uticaju mirisa na psihofiziološku aktivnost dovodi do zaključka da olfaktorna stimulacija može menjati raspoloženje, pažnju i ponašanje. A novija istraživanja pokazuju da prijatan miris može i da pojača osećaj sopstvene privlačnosti, ženstvenosti i samouverenosti.

I šta onda od parfema više da tražimo?

Novi parfem kupujemo kada želimo da promenimo svoju svakodnevicu i izađemo iz starih rutina. Rachel Herz, jedna od najvažnijih autorki u psihologiji mirisa, beleži da je u istraživanju među kupcima ženskih parfema čak 82% njih verovalo da ih parfem čini privlačnijim drugima, dok je 65% žena izjavilo da se oseća više samouvereno kada nosi parfem. I to nije mala stvar. U praksi, to znači da bočica parfema često radi isto ono što i dobra haljina, nova boja karmina ili savršena frizura. Neće promeniti karakter, ali će promeniti naše držanje – a tu onda kreće i promena drugih navika.

Zanimljivo mi je i pitanje kada kupujemo novi parfem. Tržišni podaci pokazuju da to ne činimo samo sezonski, već daju detaljnije uvide u psihologiju kupovina. Na primer, praznici poput Dana zaljubljenih dovedu do toga da povećani broj ispitanika kupi partneru parfem, a više od 40% njih sebi kupi parfem. Drugim rečima, miris se ne kupuje samo za druge, već i kao ritual ugađanja sebi. I tu na scenu stupam ja koja sam za ovogodišnji Dan zaljubljenih kupila hipnotično poetični Fleur de Peau. I da, istina je sve što kažu – nekad je samo potrebno da odaberemo sebe. Self-love, pa sve ostalo.

Parfem nije sitnica – za mnoge je predmet emotivne i estetske investicije

Zanimljivo mi je kako mlađe generacije utiču na ovu dinamiku. Naišla sam na podatak da je kod Gen Z upotreba parfema porasla na 83% i baš ova generacija mladih je najsklonija da sebi kupuje parfem više puta godišnje. 45% njih isprobava nove brendove svaka dva do tri meseca, a ova frekvencija osim što govori o nestalnosti, upoznaje nas i sa generacijom koja se ne vezuje za precizno definisan identitet, već mu dozvoljava da on bude fluidan, i da ima više svojih verzija.

Sve je to lepo, ali da li nas ove kupovine spasavaju od starih obrazaca?

Naravno da ne, naročito ne same po sebi. Pa koliko god da bočica bila „magična“ i fotogenična, prava promena se neće desiti sa njom. Promena dolazi iz našeg pristupa. Samo onda kada rešimo da se oslobodimo starih okova. Ako kupujemo novi parfem da bismo ugušile dosadu koju osećamo, a ostavimo netaknutim sve ono što nas realno iscrpljuje – posao, odnose, način na koji trošimo energiju, sopstvenu samokritiku, onda smo uradile podjednako glupu stvar kao da smo isekle mokre šiške uveče pred spavanje jer smo eto bile preumorne i nismo znale šta ćemo od sebe.

Bekstvo ili introspekcija?

Međutim, ako nam ta kupovina mirisa postane mali, ali opipljiv čin prelaska iz jedne faze u neku narednu, onda ona može imati gotovo ritualnu, magičnu funkciju. Pozdravljam to na sav glas! Ako se malo odmaknem, pa sagledam sebe pre i posle novog parfema, rekla bih da zamor od „stare sebe“ verovatno ne mora da prouzrokuje neki dramatični potez makazama usmeren ka kosi. Možemo mi i pametnije od toga.

Kako da obrišemo stare navike i ponašanja?

Možda da se ipak zapitamo: šta nam je zapravo dosadilo – proizvod koji smo ranije koristile, ili verzija nas samih koja je taj proizvod odabrala? Ako to pitanje postavimo otvoreno, novi parfem u kolekciji ne mora da bude trivijalnost na koju smo pali. Mogao bi biti interesantan alat za introspekciju.

A možda i ne moram sve ovoliko da komplikujem… Šta ću, inspirisao me je Fleur de Peau.

Fotografije: Pexels, Promo