10 stvari koje volim: Marcella Zanki

Kreativnost mi dođe ko životno gorivo. Bez kreativnosti venem, jednostavno imam snažnu potrebu izraziti se vizualno kako god mogu i znam, bilo da je to kroz film ili fotografiju i mislim da to nikad neće prestati.

Jako mi je bitno da imam svoje utočište, a to je moj životni partner Alen. Nije bitno gdje, ni kako živimo, samo da smo skupa - skupa rjeavamo probleme, skupa rastemo, skupa gradimo život, jedan drugome smo podrška i “topli dom” i nema veće vrijednosti od toga.

Izabrati uzora znači usvojiti vrijednosti za koje se ta osoba zalaže. Meni su prije svega uzor roditelji, pogotovo otac Frane Zanki, osoba koja nadahnjuje i inspirira - uspješan sportaš, legenda podvodnog ribolova. Sposoban, omiljen u društvu, kreativac, inovator, a iznad svega dobar i pošten čovjek od kojega sam sve naučila o životu i definitivno sam najsretnija i najispunjenija kad učim od njega I provodim kvalitetno vrijeme s njim.

Kao mala uvijek sam izmišljala svoje igre. Slaganje uloga, kostima, lokacija i situacija iz mašte činilo je 90% moje svakodnevnice. Puno kasnije skontala sam da se to zapravo zove režija. Uz režiju vežem ispunjenost još u fazi dok samo nabacujem ideje na papir. Kada se dogodi spoj različitih profesionalaca na setu uzbuđenje raste, a kad sklopimo nešto u final mojoj sreći nema kraja. Set je najuzbudljiviji dio mog života.

Fotografija mi je kao neki odmor od režije. To radim potpuno praznog mozga, u opuštenoj atmosferi. Ne volim da su mi u tome nametnute forme i ograničenja, jer fotografiju radim kako i kada mi dođe. Nema stresa i očekivanja, samo čisto izražavanje i bilježenje okoline na moj način.

Imam vječne prijatelje s kojima se ne moram vidjeti godinama, a onda samo nastavimo tamo gdje smo stali. Tu smo jedni za druge kad treba, poštujemo se, volimo se, podržavamo se, ali najbolje od svega je šta se znamo zabavit u svim situacijama. Ne mogu zamislit život bez svojih prijatelja!

Moj rodni najlipši grad na svitu. Priroda, boje, more, zdrava i raznolika hrana, svježi čisti zrak, no stress lifestyle, opuštenost, to su sve stvari koje ne postoje u Beogradu. Beograđani s druge strane imaju užurbani život pun obaveza, prilika i tu nema vremena za predugo odmaranje jer te pojede grad, ali zato se u pauzama znaju zabavljati „za sve pare“. Split me stvorio, a Beograd me osamostalio I dao mi je priliku da se pokažem kao talentirana individua i autor. Oba grada mi jako puno znače I ispunjavaju me.

Putovanja su nužna svima, a pogotovo umjetnicima da nađu inspiraciju u različitim i drukčijim kulturama. Obožavam se izvuć iz komfor zone i samo bacit u avanturu. Putovanja moraju bit vizualno lijepa, jer ako tada ne fotografiram neke od najboljih radova u svom portfoliou, vraćam se kući neispunjena. Tako da mora biti kombinacija odmora, istraživanja i vizualno lijepih mjesta za moj fotoaparat.

Na psihoterapiju gledam kao na unaprjeđenje sebe ili pronalaženje prave sebe, kako ljepše zvuči. Psihoterapija je meni značila dizanje kvalitete života, ostvarenje svojih snova, slobodu. I dan danas odem na terapiju jer istinski vjerujem da i ‘najzdraviji’ čovjek treba održavati mentalnu higijenu na nivou. Nemam više vremena u životu da se mislim sta bi mogao biti problem, kako bi to mogla rješit – ako imam problem, odlazim profesionalcu i rješavam to odmah s njim. Nema boljeg osjećaja nego kad rješiš neki problem u sebi koji te usporava i sabotira. To su sve sitinice koje te ispunjavaju i čine život sretnim.

Šira obitelj Zanki ima svoj privatni otok Svetac – nenaseljeni pučinski otok koji graniči sa otvorenim morem I Italijom. Nekako me usrećuje i ispunjava činjenica da su mi korijeni van svih civilizacija, u srcu prirode i mora kojem se u zadnje vrijeme rado vraćam i uživam maksimalno.