Penthaus na Vračaru pokazuje da minimalizam ne mora biti hladan
Sve je i igri boja, silueta i tekstura.

Minimalizam već dugo vlada dizajnom enterijera, u raznim formama – od japandi stila do industrijske estetike. Svedene linije i „pročišćen“ prostor su mnogima privlačni, ali uvek postoji rizik da enterijer izgleda hladno i beživotno.
Kako da to izbegnete, najbolje pokazuje projekat Vladimira Stajića, dizajnera enterijera i nameštaja, koji je na promišljen način uredio penthouse u novogradnji na Vračaru, površine 140 kvadratnih metara, smešten u neposrednoj blizini Hrama Svetog Save.

Vladimir je uspeo da ispoštuje klijenta koji je želeo minimalizam, ali da prostoru pruži karakter i prepoznatljivost – kroz pažljivo odabrane materijale, neutralnu paletu i promišljene prostorne odnose, kako nam je otkrio.


Evo kako je to postigao.
KAKO MINIMALIZAM MOŽE DA IZGLEDA TOPLO
Vladimirov cilj je bio da stvori „savremen dom sa dušom“, a kako bi to postigao, načinio je nekoliko promena.
„Ključna promena u funkcionalnoj organizaciji prostora bila je integracija kuhinje i trpezarije u dnevnu zonu. Kuhinja otvorenog tipa, sa trpezarijskim stolom u samom centru, postala je srce doma – mesto okupljanja i svakodnevne dinamike“, kaže nam dizajner.

Ostatak stana je jasno zoniran – centralno se nalazi prostrana dnevna zona, dok su noćne zone raspoređene sa obe strane: dečija soba na jednoj i roditeljski blok na drugoj strani, čime se postiže balans između zajedničkog i privatnog, objašnjava Vladimir.



Kada je reč o dekorativnim elementima, vodio se se principom po kojem je minimalizam čuven – manje je zaista više.
„Akcenat je stavljen na teksture, prirodne materijale i detalje koji prostoru daju dubinu bez vizuelnog šuma. Umesto dekoracije radi dekoracije, birani su elementi koji imaju i estetsku i funkcionalnu ulogu, kako bi prostor zadržao svoju smirenost, ali i dobio sofisticiran izraz“, kaže Vladimir.


Zagasiti tonovi i bogate teksture čine osnovu vizuelnog identiteta ovog stana, stvarajući osećaj kontinuiteta i smirenosti kroz sve prostorije, dodaje on.
„Osnovna paleta ostaje dosledna, dok se svaka zona suptilno izdvaja akcentima: u dnevnoj zoni to je zelena nijansa koja unosi svežinu i povezuje prostor sa prirodnim materijalima, dečiji deo krase akcenti u plavim nijansama koji dodaju razigranost, dok roditeljski blok naglašava terakota akcenat koji prostoru daje toplinu i dubinu. Tako je svaki deo stana dobio sopstveni identitet, a celina ostala harmonična i promišljeno zaokružena“, naglašava Vladimir.



Nameštaj takođe igra ključnu ulogu – svaki komad nosi svoju priču, ali je biran tako da se skladno uklopi u celinu prostora.
„Posebna pažnja posvećena je plakarima, koji su rađeni po meri i osmišljeni tako da ne dominiraju, već da deluju kao obloge zidova. Izostavljene su uobičajene ručke i upečatljivi detalji, kako bi se postigao čist, nenametljiv izgled i osećaj prostorne protočnosti“, ukazuje dizajner.


Otkriva nam da je najveći izazov pri uređenju ovog prenthausa bio da prostoru pruži karakter, bez oslanjanja na previše detalja ili dekorativnosti.
„Budući da se radi o novogradnji, tehnički aspekti su bili olakšani, ali je zato fokus bio na finom balansu između estetike i funkcije. Cilj je bio da svaki element bude promišljen, da doprinosi celini i da prostor odiše lakoćom, a da pritom ostane potpuno prilagođen svakodnevnom životu“, kaže Vladimir.


Najzad, on ima savet za sve kojima minimalizam prija, ali nisu sigurni kako mogu da ga postignu bez osećaja hladnoće.
„Ne treba se bojati praznog prostora. Minimalizam ne znači hladnoću, već jasnoću – i fizičku i mentalnu. Kada svaki komad ima svoju funkciju i mesto, prostor postaje lakši za život. Detalji koji nisu odmah upadljivi često daju najviše karaktera. Važno je slušati sopstveni ritam, a ne samo trendove“, zaključuje Vladimir Stajić.
Fotografije: Višnja Jovanović