Marina Abramović se vraća u Kinu: Šta se desilo tada i šta se dešava sada
Marina Abramović vraća se u Kinu – gotovo četiri decenije nakon što je zajedno sa Ulajem, nemačkim umetnikom i partnerom, prošla 2.500 kilometara po Kineskom zidu, u performansu koji je postao i umetnički i lični kraj njihove veze. Šetnja po Zidu, mesto gde su se rastali, nije bila samo čin razdvajanja već svedočanstvo o tome koliko daleko umetnost može da ide u istraživanju ljubavi, odnosa, i same ideje granica. Ta šetnja, simbolična i fizička, ostavila je trag, baš kao i njeno telo koje se svesno žrtvuje, iznova, u ime umetnosti.
Marinin veliki hod
Taj performans, poznat kao Veliki hod po zidu, bio je planiran kao kulminacija njihove ljubavne i umetničke veze. Prešli su Zmajsku kralježnicu odvojeno – Marina sa istoka, a Ulay sa zapada, kako bi se sreli na pola puta i rastali zauvek. Ova šetnja po Kineskom zidu, sprovedena kroz fizičku i emotivnu iscrpljenost, ostavila je neizbrisiv trag u svetu umetnosti, postavivši pitanje koliko daleko umetnici mogu ići u potrazi za suštinom ljubavi, patnje i samog života.
Taj čin, istovremeno grandiozan i intiman, postao je simbol njihovog raskida, završetak decenije duge veze u kojoj su često radili kao jedno telo i jedan glas. Marina i Ulay su ovu šetnju, svaki sa svoje strane zida, prolazili mesecima, što je učinilo njihov rastanak ne samo emotivno kompleksnim već i fizički iscrpljujućim. To je bila svojevrsna odiseja kroz pejzaže Kine, kroz prašinu, sunce i vetar, što je dodatno osnažilo emotivnu simboliku njihovog konačnog susreta na sredini Zida – susreta i oproštaja istovremeno.
Šta Marina Abramović sada radi u Kini?
Sada, u MAM Šangaju, Marina Abramović se vraća u Kinu sa retrospektivnom izložbom „Transforming Energy,“ gde prošlost ponovo oživljava u vidu njenih „Prolaznih objekata“ – skulptura koje publiku pozivaju na interakciju, na razmenu energije, gotovo ritualno čišćenje od bola i prošlih iskustava. Kristali, centralni element ovih objekata, nisu slučajan izbor. Oni deluju kao energetski vodiči kroz vreme, simboli transformacije, ali i materijalizacija Marininog istraživanja granica – one između umetnika i posmatrača, tela i prostora, prošlosti i sadašnjosti.
Izložba u MAM-u prožeta je osećajem prisutnosti čak i u odsustvu, kao da duh Ulaja i dalje lebdi među kristalnim skulpturama. Publika postaje deo performansa, suočena sa kristalima koji nose težinu emocija, iskustava i kolektivne prošlosti. Između umetnosti i gubitka, Marina kao da traži odgovor na pitanje: koliko daleko možemo otići da bismo pronašli sebe? Ili, koliko dugo možemo trajati kada nas napusti sve što volimo?
„Transforming Energy“ je poziv na kontemplaciju, na suočavanje sa prošlim bolom, na lični ritual gde se posmatrač poziva da se prepusti energiji. Povratak Marini Abramović u Kinu nije povratak prošlosti, već prilika za redefinisanje sadašnjosti, za stvaranje novog umetničkog dela u prostoru gde je jednom doživela najveće emotivno i fizičko iskušenje.
Foto: Press