Prvi smo preslušali novi album Ana & The Changes 

ništa u životu nije (toliko) strašno

autor Uroš Milovanović
1535

Ne znam kako je kod vas ali u mom slučaju vreme se ubrzalo od tamo neke 2010. godine. Prosto ne mogu da pratim, brojevi se samo smenjuju. U mojoj glavi je sve 2008/09, tu sam mentalno stao, i dalje živim svoju divnu četvrtu deceniju.

Krenuo samo od ove teme kako bih konstatovao da je vreme, tokom kog je Ana Ćurčin prisutna na sceni, takođe prozujalo. Od prvog singla „Cut Loose“ (2013) do trećeg studijskog albuma u koji smo premijerno imali uvid (zahvaljujući autorki i izdavačkoj kući Pop Depresija), Ana je konstantno prisutna pa je to možda doprinelo doživljaju ubrzanja. Za nešto više od decenije, ostvarila se na mnogo umetničkih i muzičkih nivoa. Vredna i odgovorna, svoje slobodarske misli puštala je kroz pesme i melodije u etar, bilo da su na engleskom ili (od nedavno) na maternjem jeziku.

Ana Ćurčin je danas vrsna kantautorka. Svako ko prati njen rad to je mogao da prepozna od početka a sada je, kako se to običajno kaže, na vrhuncu kreativnosti. Album „Sabiranje“ je intimna posveta periodu sagledavanja, preispitivanja i odrastanja. Od stihova „Ceo život brinem; Ceo život gledam svoj strah; Kao da stalno preti krah; Uvek me prati kratak dah“ iz pesme „Brinem“, do završnice „I možeš sebi ugoditi; I želim sebi učiniti; Ok je sebi ugoditi; I tebi ću ugoditi“ u numeri „Ugoditi“, svedočimo temeljnom oslobađanju nagomilanog životnog tereta. Autorka je to breme jednostavno stresla.

„I možeš slabost dopustiti; I možeš grešku podneti; Sa bolom se susreti; I možeš izdržati“

Ana & The Changes

U naslovnoj i pesmi „Susret“ Ana govori o svakodnevici, ne kao analitičar već kao osoba koja upija situacije, komentare i razmišljanja iz okruženja. Verujem da se svako od nas može prepoznatim u tekstu uokvirenom u bogatu neo folk-rok produkciju, nalik počecima benda The War On Drugs. „Susret“ je pastoralniji u izrazu ali živopisniji u ambijentu, poput kreacije Henryja Mancinija za neki imaginarni doručak na livadi ispresecanoj seoskim drumovima.

Obožavam albume o čijem se redosledu pesma vodila posebna pažnja. Prisustvo takozvanih check pointa je veoma važno, bilo da su to već objavljeni singlovi ili upečatljive pesme koje će vas tokom preslušavanja trgnuti. Album „Sabiranja“ je i u tom smislu veoma dobar. Njegov sadržaj slušaoca vodi kroz autorkin doživljaj stvarnosti, navodi na zaključke i izaziva adekvatne reakcije. One nadalje iziskuju angažovanje već dovoljno „isprovociranog“ slušaoce da se svim tim pozabavi, dodatno presluša i shvati da ništa u životu nije (toliko) strašno.

Neophodno je da se s vremena na vreme resetujemo i (pre)saberemo. Nakon toga, put pred nama je mnogo jasniji.

Foto: Ana & The Changes