(NE)DOVRŠENE PRIČE: Slušali smo novi album grupe Arab Strap

Pred koncert u Zappa Bazi!

autor Uroš Milovanović
album

Arab Strap će 25. novembra prvi put nastupiti u Beogradu (Zappa Baza). Biće to prilika da se uživo sretnemo sa jednom od najupečatljivijih pojava na škotskoj alternativnoj sceni.

Jedan od najspektakularnijih delova knjige „Autostoperski vodič kroz galaksiju“ je onaj u kom pisac Daglas Adams konstatuje da čovek nije najinteligentnije živo biće na planeti, već su to delfini. Napuštajući Zemlju, neposredno pre njenog uništenja, izvodeći poslednji salto delfini izgovaraju „Zbogom i hvala vam za sve ribe.“

Drugim rečima – kako ste glupi, vekovima vas upozoravamo da se približava kraj sveta a vi nas za uzvrat hranite ribama, smejete nam se i aplaudirate. Ništa bolje niste ni zaslužili i zato – zbogom.

Čovek može da provede pola života pokušavajući da popravi svet, a drugu polovinu objašnjavajući sebi zašto mu to nije pošlo za rukom. Negde između te dve krajnosti smestio se Arab Strap, škotski dvojac koji već tri decenije poseduje neobičnu sposobnost da od ljudske nesavršenosti napravi uzbudljivu muzičku građu.

album
instagram arabstrapband


Album koji sluša šta govorite – kad niko ne sluša

Na albumu „Half-Told Tales“ (Rock Action) Aidan Moffat i Malcolm Middleton nesvesno tretiraju teme apsurdnosti i ljudske gluposti nezamislivih razmera. Spisak stvari koje ih nerviraju postao je znatno duži. Privatne frustracije dobile su „društvo“ u vidu politizacije svakodnevice, digitalne buke, opsesije izgledom i generacijskih nesporazuma. Materijala za četrnaest pesama, dakle, ima napretek.

Bend Arab Strap nastao je 1995. godine u Škotskoj, kada su Moffat, zadužen za vokal i tekstove, i Middleton, multiinstrumentalista i glavni arhitekta zvuka, počeli da razvijaju sopstvenu verziju alternativnog roka.

Pesme su imale karakter intimnih ispovesti izgovorenih bez naročite želje da se slušalac poštedi neprijatnih detalja.

Spoken word narativ, ogoljene gitare, elektronika i spori ritmovi postali su prepoznatljiv okvir za priče o alkoholu, seksualnosti, usamljenosti i svakodnevnim porazima. Posle prvobitnog razlaza pre dve decenije, povratak albumom „As Days Get Dark“ (2021) pokazao je da je njihov odnos prema stvarnosti ostao jednako oštar.

Middleton je na novom albumu „Half-Told Tales“ posebno raspoložen za zvučne intervencije koje pesmama daju karakter malih pop-up predstava. „I Get Noise“ otvara album naletom saksofona, ritmičke napetosti i vokala koji zvuči kao da je govornik upravo izgubio strpljenje usred razgovora koji traje predugo.

Atmosfera pesme kreće se između benda Morphine i Bowievog albuma „Blackstar“ (2016). Singl „You You You“ poseduje zarazan, disko ritam ispresecan nemirnim gitarskim solažama. Middleton ne ilustruje Moffatove priče, već ih dodatno komplikuje. Tada muzika dobija sopstvenu narav i deluje kao da se otima pripovedaču, što kod slušaoca do kraja pesme izaziva neobjašnjivo prijatnu nelagodu.

Numera „Sunsong“ unosi neočekivanu vedrinu. Takvi trenuci važni su za album koji bi, bez promena raspoloženja, lako mogao da se pretvori u iscrpljujući niz prigovora. Ipak, Moffat najbolje funkcioniše kada dozvoli da se ispod ironije pojavi nešto što ne može sasvim da kontroliše. „Mr. Splitfoot“ ostavlja prostor njegovom pripovedačkom maniru, dok pesma „Dollar Park“ pokazuje koliko pesnik/narator ume da izgradi pesmu oko gitarskog motiva koji se uporno vraća, menjajući joj raspoloženje iznutra.

Lično, trenuci u kojima glas prelazi iz gotovo usputnog komentara u naglašenu izjavu predstavljaju kreativne vrhunce ovog izdanja. Tada postajete svesni autorovog napora da napola ispričane priče, bez ulepšavanja, saopšti do kraja. Likovi, događaji i zapažanja su konkretni i veoma živopisni.

„Half-Told Tales“ je album koji potvrđuje koliko je autorski dvojac Moffat i Middleton razvio sopstveni jezik, ali i koliko još toga ima njime da kaže.

Misija Arab Strapa, u ovoj novoj inkarnaciji, očigledno je da spoji kritiku društva, neobičan humor i muzičku inventivnost.

Bend pažljivo sluša šta ljudi govore kada misle da ih niko ne sluša.

Kada se takve rečenice jednom pretvore u pesme, teško ih je zaboraviti naročito kada shvatimo da se u većini prepoznajemo.