Albumi za raskid kojima lečimo „heartbreak“

Spremite maramice

Albumi za raskid

Možda je za mnoge hladnije vreme vezano za cuffing season, odnosno za period kada single ljudi traže partnera na vreme pred praznike ili zimu, ali neke blizina novogodišnjih rezolucija i planova pogura u drugom smeru. Međutim, ovi albumi za raskid funkcionišu bez obzira na to u kojem periodu godine se nalazimo, a mi smo izdvojili pet favorita koje smo u stanju da stalno vrtimo na repeat-u.

Pa ako prolazite kroz ovakav period, slobodno spremite pakovanje papirnih maramica, omiljeno ćebe, izgasite veliko svetlo i napravite safe atmosferu za plakanje, a možda na kraju (nakon više preslušavanja) doživite i isceljenje.

Albumi za raskid koje vrtimo u krug

Florence + The Machine – How Big, How Blue, How Beautiful

Florens Velš je prepoznatljiva po svom snažnom vokalu koji često deluje kao da nam ceo crkveni hor peva direktno na uvo. Ovo remek-delo je izašlo pre 11 godina, a osim što kroz preslušavanje albuma možete pratiti u kojoj fazi heartbreak-a se nalazite, ceo album ima i svoju vizuelnu reprezentaciju kroz film The Odyssey. Osim što nas vraća u period kada je zapravo bilo zabavno gledati muzičke spotove, ceo album je iznedrio nekoliko snažnih pesama koje iznova cepaju dušu, ali je vremenom i ponovo spajaju.

Album otvara numera What Kind of Man koju puštamo kada smo konačno spremni da prestanemo da tražimo opravdanja za tuđe ponašanje i priznamo sebi da smo zaslužili bolje. Ship to Wreck nas, s druge strane, vodi u fazu u kojoj počinjemo da preispitujemo i sopstvene obrasce, pitajući se da li smo možda i sami doprineli tome da se sve raspadne.

U Long & Lost više nema ni besa ni potrebe za odgovorima, samo onaj težak osećaj da smo izgubili nešto što nam je nekada bilo blisko, a katarza dolazi kroz poslednju numeru. Third Eye sa svojim I am the same, I’m the same, I’m trying to change postaje savršen završetak ovog emocionalnog putovanja i simbol ponovnog rađanja.

Adele – 21

Sve milenijalke su bar neki raskid (a mnoge i baš onaj prvi) preplakale upravo uz album koji je Adel sigurno zacementirao poziciju jedne od najvećih. Iako je prvobitno želela da napravi nešto drugačiji, vedriji album, raskid sa tadašnjim dečkom promenio je čitav pravac ploče. Adel je i sama potvrdila da je 21 inspirisan jednom intenzivnom, formativnom vezom, koju je opisala kao svoju prvu ljubav u kojoj je bila potpuno all or nothing.

Turning Tables je ona faza u kojoj prestajemo da budemo spremni da se vrtimo u krug i konačno postavljamo granice, čak i kada nam je do nekoga i dalje stalo. Set Fire to the Rain donosi dramatičniji trenutak, kada se sve ono što smo pokušavali da potisnemo konačno izlije na površinu, a kontradiktorna osećanja prema bivšoj ljubavi postanu gotovo nemoguća za ignorisanje.

Ipak, nijedna pesma sa ovog albuma ne pogađa baš tamo gde Someone Like You, koja nas vraća u trenutak kada saznajemo da je osoba koju smo voleli nastavila dalje, dok mi još uvek pokušavamo da prihvatimo da je naša zajednička priča završena. U njoj nema velikog obračuna, samo bolno mirenje sa činjenicom da nekoga možemo voleti i onda kada više nije naš.

Fleetwood Mac – Rumours

Ako postoji album koji dokazuje da raskid ne mora da bude kraj kreativnosti, već ponekad i njen najplodniji izvor, onda je to Rumours. Fleetwood Mac ga je snimio 1976. godine, u trenutku kada su se privatni životi članova benda raspadali gotovo istovremeno. Stivi Niks i Lindsi Bakingam koji su godinama bili u ljubavnoj vezi, upravo su prolazili kroz raskid, dok su Kristin i Džon MekVi bili usred razvoda. Ni bubnjar Mik Flitvud nije bio pošteđen ljubavnih turbulencija, pa je bend praktično snimao album o sopstvenim slomljenim srcima, i to dok su ljudi o kojima su pesme govorile sedeli u istoj prostoriji.

Dreams je možda najlepši primer kako iz raskida može da nastane pesma koja ne zvuči kao pokušaj da se nekome osvetimo, već kao tiho prihvatanje da druga osoba mora da nastavi svojim putem. Go Your Own Way, koju je Lindzi napisao nakon raskida sa Stivi, mnogo je direktnija i nosi onu energiju u kojoj pokušavamo da se ubedimo da smo spremni da pustimo nekoga, iako nas ta odluka još uvek boli.

The Chain je, s druge strane, gotovo himna komplikovanih odnosa, pesma koja nas podseća da čak i kada se ljubavne veze raspadnu, ono što smo zajedno izgradili ne mora nužno da nestane. A Don’t Stop donosi možda najoptimističniju poruku na albumu – da prošlost ne možemo da promenimo, ali da i dalje imamo pravo da se radujemo onome što dolazi.

Đorđe Miljenović – Sam pao, sam se ubio

A ako želite da patite na srpskom jeziku, imamo i preporuku sa domaće scene. Đorđe Miljenović, poznatiji kao Skaj Vikler, na ovom albumu napušta hip-hop okvire i okreće se sirovijem, intimnijem zvuku, u kojem se prepliću rok, bluz i soul. Gitare nose emociju, a njegovo pripovedanje je toliko direktno i ogoljeno da nema potrebe za velikim rečima ni dodatnom dramatizacijom.

Nisam dobro je savršena za one dane kada pokušavamo da se ponašamo kao da je sve u redu, dok nas iznutra baš i ne drži ništa. Čuvam te donosi nežniju stranu albuma i podseća da ljubav ne mora uvek da bude romantična, već može da bude i ona bezuslovna, zaštitnička. A Oduzeli su mi noć ostaje za trenutke kada nam se čini da je neko sa sobom odneo i mir i san, pa nam ne preostaje ništa drugo nego da pustimo da pesma kaže ono što sami ne umemo.

Raye – My 21st century blues

Možda je mlada britanska pevačica Rej ove godine imala viral u vidu hita Where is my husband! (koji je postao neizostavni deo svake svadbe), ali pre toga smo imali njen debitantnski album My 21s century blues koji nije isključivo namenjen raskidu, već i ličnoj transformaciji. Međutim, par pesama je idealno za one koji se nalaze baš u ovoj fazi života.

The Thrill Is Gone hvata trenutak kada shvatimo da je uzbuđenje odnosa nestalo, Black Mascara ima onaj sad girl in a club osećaj jer prenosi atmosferu noćnog izlaska i pokušaja da se neprijatne emocije ostave po strani, dok je Flip a Switch. svojevrsni soundtrack za povratak samopouzdanja i odlučnost da se krene dalje. A onda je tu i Escapism., pesma koja možda najbolje opisuje onu fazu kada samo želimo da pobegnemo od svega što osećamo i dozvolimo sebi da pravimo ne tako dobre odluke po nas, što je takođe jedna od faza oporavka.

Naslovna fotografija:The Hollywood Archive / Hollywood Archive / Profimedia