Algoritam da te pitam
U martu sam krenula na poslovni put. Po mene je u zoru došao kulturni crni kombi. U njemu mladi vozač s malo kose, a puno brade i kasnije ću saznati, s nula kapaciteta za držanje jezika za zubima. Krenuli smo…
Autor Iva Čuljak
Dvaput mjeri, triput sjeci
Od početka ‘23.godine konzumiram light sadržaj. A od nelakih tema trčim brzinom kojom Usain Bolt odmakne od startne pozicije. Umorna od težine bilo koje vrste čak sam i samo sa ručnim prtljagom počela putovati. I isplativije je, a tek što…
Za mene je mama jedina svetinja u koju vjerujem!
U Hrvatskoj, u srcu glavnog grada, na Trgu bana Jelačića mjesecima kleče muškarci. Kleče i mole. Mole za, odnosno protiv spolnih odnosa prije braka. Mole i s potrebom da zabrane ženama pravo na slobodno odijevanje, jer kažu, to njih izaziva…
U prljavim cipelama slobodna
Dok sam bila mala, Djed Mraz nikad nije došao u našu kuću. Mislila sam da on posjećuje kuće samo one djece koju krajem decembra gledamo na TV ekranu. Kod onih što mirno sjede uz kamin, obučeni u lijepe pidžame i…
Mrzim samo riječ mrzim
Ovaj tekst napisala sam prije nekoliko godina. Skupila se paučina po njemu. Srećom, skupila se paučina i po iskustvu. Mrzim samo riječ mrzim. I nekulturu. Za stolom i na ulicama. Bacanje smeća gdje se kome digne (ili spusti) i neskupljanje…
Tri metra oko glave zbog tri metra ispod zemlje
Ni trepnula nisam, a već su džemperi s periferije ormara doselili u prvi red do ruke. Sve one fine ljetne krpice od dvjestotinjak grama nasilno su otišle čekati novu sezonu lakih tema i neopterećenog života. Evo nas u oktobru, potkošulje…
Novi život želim da želim stvoriti!
U djetinjstvu smo se Marko i ja često igrali mame i tate. Moja lutka duge plave kose u crvenoj haljinici bila nam je kćer. Odlazili smo s njom u šetnje, dok smo se nas dvoje držali za ruke. Znali smo…
Sunce pretvara mozak mi u žvaku
Samoprozvani svjetski mega car, čije misaone procese i smjelost da ih izrazi, izuzetno poštujem, društvene je mreže nazvao mjestom na kojem mentalni proliv svake individue na ovom svijetu može biti zabilježen i nažalost, tebi dostupan. Tamo u februaru kad sam…
Iva Chu: Kako sam naučila od leta čuvam samo lepe suvenire
Vrijeme leti, deca rastu Rečenica je koju sam nebrojeno puta u djetinjstvu čula. Kadgod bih šetala držeći mamu za ruku, a mama zastala da s nekom gospođom progovori nekoliko riječi iz small talk kategorije, razgovor bi uvijek završio sa gospođinom…
Sunce će uvijek izlaziti i zalaziti
Krajem devedestih u kući smo imali fiksni telefon crvene boje. Mislim da je na njemu pisalo “Iskra”. Slušalica mu je bila crna. Mama bi na kraju dana često znala reći da joj dodam taj telefon sa dva metra žice da…
Iva Chu: Kako sam pobedila svoje male letnje nesigurnosti
Moj brk, moj suvenir Na dječjem odjelu sam mogla kupovati i u dvadesetima. Stihovi “mala žena od velike slađa” bili su moj klišejski odgovor na svaki “kako si sitna” komentar. Nikad ništa nisam morala probati, bilo je dovoljno da uzmem…
Dva tjedna gledanja samo u svoj život
Imala sam prijateljicu koja je govorila da samo psihopate mogu živjeti sa čokoladom pod istim krovom i ne pojesti ju. Pod mojim krovom, vazda ima najfinijih čokolada. Bivaju netaknute dok mi ne dođu gosti. Ja u istom prostoru teško živim…