BURO. PRINT 02: Pavle Mensur

autor Milena Kitić
naslovna

U editorijalu koji donosi energiju najintenzivnijih scena iz „Fight Cluba” mladi glumac je u svakom kadru pokazao sirovu snagu i neverovatan šarm 

Razgovarala: Milena Kitić
Fotografije: Marko Suvić

01
Bunda i kravata: vlasništvo stiliste; džemper: Senka; košulja i pantalone: Boss; patike: Asics, Buzz

Glumac Pavle Mensur je iskren tip koji ne veruje u planove. Ima izražen smisao za humor, neviđeno je šarmantan i privlači pažnju ali na način koji nije ni glasan ni nametljiv. Sebe ne doživljava kao zvezdu, kako kaže, to je rezervisano za one koji život posvete svom pozivu. Ne voli da se slika i da razgovara za medije, ali nas nije mogao da odbije. Ovog puta, za štampano izdanje BURO. magazina, dodelili smo mu scene poput najintenzivnijih iz „Fight Cluba”, u kojima se savršeno snašao – ako mene pitate, jednako dobro kao Bred Pitt. 

BURO: Kada pogledaš unazad, koji je trenutak u tvojoj dosadašnjoj karijeri bio potpuno neplaniran a zapravo je postao ključan za tvoj put? 

Pavle: Zaista nijednu stvar u svojoj dosadašnjoj karijeri nisam planirao. Sve što se dešavalo bio je sticaj nekih okolnosti, druženja, konekcija i naravno – sreće. Mislim da sam u životu imao mnogo sreće. Zahvalan sam Bogu na tome, na talentu. Najmanje sam planirao, odnosno očekivao Sterijinu nagradu za svoju prvu predstavu, verujem da je to jedan od ključnih momenata kada su reditelji i producenti usmerili pažnju na mene kao mladog glumca. 

3

BURO: O čemu razmišljaš trenutak pre nego što se upale kamere na setu? 

Pavle: To je jedna glasna tišina u kojoj u delićima sekunde prolazim sve što u kadru treba da se desi, a opet, istovremeno ne čujem nijedan glas u svojoj glavi. Čudan osećaj, nekakva prisutna odsutnost. Razmišljam o svemu, a ne razmišljam ni o čemu. 

BURO: Da li je uzbudljivo kada nešto u pozorištu krene po zlu? 

Pavle: Ni u pozorištu a ni na setu definitivno ništa ne može biti uzbudljivo ako krene po zlu. Stres za vreme premijere ili pred snimanje važne scene kod mene je toliko intenzivan da mi je definitivno najuzbudljivije da sve prođe po planu. 

4

Stres za vreme premijere ili pred snimanje važne scene kod mene je toliko intenzivan da mi je definitivno najuzbudljivije da sve prođe po planu. 

BURO: Postoji li deo tebe koji nikada ne ulazi na scenu? 

Pavle: Verujem da svaki glumac teži ka tome da pobegne od sebe kada tumači neku ulogu, ali zapravo, baš to što nas čini time što jesmo – pruža nam da shvatimo ono što treba da postanemo. Tako da su u svakoj ulozi, negde tamo, delovi mene od kojih ne mogu da pobegnem. 

BURO: Veruješ li u sebe? 

Pavle: Verujem u sebe. Verujem i u svoje uspone, verujem i u svoje padove. Nekada, možda, i posumnjam, ali me onda sopstvena sumnja u sebe motiviše da se uzdignem iznad toga, jer život je previše kratak za to. 

5
Dres: Adidas, Buzz; trenerka: Adidas; košulja i kravata: Boss; cipele, nakit i sat: vlasništvo stiliste

Verujem u sebe. Verujem i u svoje uspone, verujem i u svoje padove.

BURO: Jesi li ikad osetio težinu slave? 

Pavle: Ne. Mislim da ljudi kod nas sve češće imaju poriv da mešaju popularnost i slavu. To nije i ne sme biti isto. Da, osetio sam šta znači biti popularan, tražen, ljudi se slikaju sa mnom, gazde nekad pošalju piće, ali to nije slava. Do nje dolaze oni koji život posvete svom pozivu, publici, zemlji i društvu u kom žive. Nebojša Glogovac, Novak Đoković, Bisera Veletanlić… To je slava. 

BURO: Koliko ti je teško da plačeš na komandu, o čemu tada razmišljaš? 

Pavle: Ne umem da plačem na komandu. Kada snimam takve scene, to znam unapred. Postepeno pre snimanja ulazim u „zonu” koju scena zahteva, razmišljam o svemu što je u tom trenutku važno za moj lik i posle „akcije” se desi šta se desi. Nekada se desi još 20 puta, nekada se ne desi više nikada. 

6

Ne umem da plačem na komandu. Kada snimam takve scene, to znam unapred.

BURO: Gledajući trenutnu situaciju u domaćoj kinematografiji, koje su, po tvom mišljenju, najveće promene koje su se desile u poslednjih deset godina? 

Pavle: Najveće promene su se desile na nivou hiperprodukcije koja je u jednom periodu omogućila zaista mnogim mladim talentovanim i ambicioznim ljudima da pokažu šta znaju, a znaju mnogo. Došao je jedan novi talas fenomenalnih glumaca, reditelja, scenarista i uopšteno umetnika koji su dugo bili željni šanse da se izraze kroz sedmu umetnost, i to je na kraju iznedrilo jedan opus različitih senzibiliteta koji su samo doprineli kinematografiji i obogaćuju je sa sve više odličnih debitantskih i „manjih” filmova. 

BURO: U poslednje vreme glumci se sve više angažuju na društvenim temama, i ti si jedan od njih, pa me zanima tvoje mišljenje: treba li umetnost da bude uvek i nužno angažovana? 

Pavle: Glumci su oduvek bili ti koji se među prvima, ako ne i prvi, angažuju oko ključnih tema koje se tiču društva u kom živimo. Uvek smo imali glumce, intelektualce, čiji su se mišljenje i stav vrednovali. Uporište svake umetnosti su ljudi i njihova bit. Ljudi koji misle. A ljudi koji misle i gledaju oko sebe moraju biti društveno angažovani jer su u suprotnom samo vreća od mesa sa rokom trajanja koja obitava u svom komforu. 

07. I 8jpg
Duks: Adidas; košulja i kravata: Boss; farmerke: Diesel; prsluk: vasništvo stiliste; patike: Nike, Buzz

Glumci su oduvek bili ti koji se među prvima, ako ne i prvi, angažuju oko ključnih tema koje se tiču društva u kom živimo.

BURO: Koja je granica između umetničkog izraza i političke provokacije? 

Pavle: Nekada jako tanka. Umetnost može biti politički angažovana, ona teži ka tome da postavlja pitanja i tumači svet oko nas, ali ne sme da pređe u nasilno nametanje bilo kakvog stava ili ideologije. Viši cilj se najčešće odmah primeti. 

BURO: Često se postavlja filozofsko pitanje: „Da li umetnost imitira život, ili život imitira umetnost?” Kako ti vidiš odnos između života i umetnosti? Da li se umetnost stvara iz života, ili stvaranjem umetnosti menjamo način na koji percipiramo stvarni svet? 

Pavle: Šta je starije, koka ili jaje? Ne znam. Bojim se da uđem u taj začarani krug. Mislim da nemam ni kapacitete za to. Život ne postoji bez umetnosti, a umetnost ne postoji bez života. Ona je odgovor na sve ono što nam život služi na tacni. Oduvek su najgori rastanci stvarali najlepše pesme. 

9
Bunda i kravata: vlasništvo stiliste; džemper: Senka; košulja i pantalone: Boss; patike: Asics, Buzz

Život ne postoji bez umetnosti, a umetnost ne postoji bez života.

BURO: Da li misliš da likovi koje stvaraš utiču na stvarne ljude, njihove izbore i ponašanje? 

Pavle: Nadam se da utiču. Ako ne utiču, onda nešto radim pogrešno. Ne verujem da to ide do promene ponašanja ili uticaja na izbor. Možda kod mlade publike – i ja sam imao svoje filmske heroje. 

BURO: U današnjem društvu, koje vrline treba da ima superheroj u stvarnom životu? 

Pavle: Čast. Mislim da je to vrlina koja te u današnje vreme čini i jačim od bilo kog superheroja. 

10
Dres: Adidas, Buzz; trenerka: Adidas; košulja i kravata: Boss; cipele, nakit i sat: vlasništvo stiliste

BURO: Kako vidiš budućnost mladih umetnika u zemlji gde se često čini da kultura nije prioritet? 

Pavle: Zahvaljujući buđenju mladih ljudi u Srbiji, pre svega studenata, u poslednje vreme vidim sve lepšu budućnost satkanu od moralnih načela, pristojnosti i ljubavi u kojoj će kultura kao stub svakog društva ponovo biti prioritet. 

BURO: Kada bi tvoj život bio film, koji bi odabrao? 

Pavle: Simbioza „Kengura” i „Nacionalne klase”. 

BURO: Kako bi opisao generaciju kojoj pripadaš? 

Pavle: Kao generaciju otvorenog uma koja je spremna da gleda unapred, a ne unazad. 

k4
Bunda i kravata: vlasništvo stiliste; džemper: Senka; košulja i pantalone: Boss; patike: Asics, Buzz

BURO: Da li su tvoje ambicije u ovom trenutku usmerene samo prema ulogama koje će ti biti značajne za karijeru? 

Pavle: Od početka se trudim da biram kvalitetne uloge koje mi pružaju da napredujem i kao glumac i kao čovek. Mnoge sam i odbio jer se nisam u tome pronašao iz ovog ili onog razloga, ali to je svakako privilegija za koju sam se izborio i koju trenutno imam. Težim ka tome da tako i ostane. 

sadrzaj

Od početka se trudim da biram kvalitetne uloge koje mi pružaju da napredujem i kao glumac i kao čovek.

BURO: Kada bi mogao da provedeš jedan dan u paralelnom univerzumu, kako bi se to razlikovalo od svega što radiš sada? 

Pavle: Iskoristio bih paralelni univerzum za još 20 sati sna pre nego što se vratim u ovaj. 

Tim:
Fotograf: Marko Suvić
Kreativna direkcija: Katarina Stefanović, Marko Suvić i Milena Kitić
Stil: Ana Micković
Šminka: Marija Stošić
Asisten fotografa: Vladimir Ilić