Sofi Kinsela – autorka koja nas je učila da volimo svoje mane
Od Beki Blumvud do Iv, priče koje su nas nasmejale, dirnule i naučile važnosti malih radosti

Malo je autorki koje su ostavile toliko lakoće, topline i prepoznatljivog žanskog potpisa kao Sofi Kinsela, kraljica čik-lita, pisac koji je ženski humor podigao iznad stereotipa i učinio ga prostorom slobode, identiteta i čiste radosti.
Čik-lit je dugo bio potcenjen žanr, tretiran kao lako štivo, kao nešto što „čitamo usput“. A onda se pojavila Sofi Kinsela i dokazala da lakoća nije sinonim za površnost, nego za inteligenciju koja zna da se približi čitateljki bolje nego mnogi ozbiljni romani.
In memoriam: Sofi Kinsela
Najpoznatija je po legendarnom serijalu Kupoholičarka. Beki Blumvud, njena junakinja, nije bila samo lik iz knjige; bila je ženski alter ego jedne epohe: nesavršena, rastrzana, impulsivna, ali beskrajno simpatična. Toliko prepoznatljiva da je 2009. stigla i na film u Tajni svet jedne kupoholičarke, potvrđujući da ženska svakodnevica, sa svim mikroporazima i komičnim greškama, jeste legitimna tema za veliku publiku.

I dok je Beki bila simbol čiste zabave, Kinsela je umela da piše i o zrelijim, savremenim iskustvima. U svom kasnijem opusu posebno se istakao roman Sagorela (The Burnout), priča o mentalnom umoru, pritiscima i pokušaju da se ponovo pronađe ravnoteža. To je bila Kinsela u drugačijem izdanju: nežna, ali pronicljiva. Roman je pokazao koliko je rasla kao autorka i koliko je imala sluha za teme koje diraju modernu ženu.
Ove godine smo preporučili njen poslednji roman Kako to izgleda?, knjigu koja je, kako je sama Kinsela rekla, „izmišljena priča, ali od svih mojih knjiga najviše autobiografska. Ivina priča je moja priča.“
Roman prati Iv, uspešnu spisateljicu koja se budi u bolničkom krevetu ne sećajući se kako je tu dospela. Suprug joj objašnjava da je uklonjen veliki zloćudni tumor na mozgu. Dok Iv ponovo uči da hoda, govori i piše, otkriva šta je zaista važno: dugi trenuci sa porodicom, male radosti i trenuci koji daju smisao svakodnevici.
Kinsela nikada nije ostala samo na humoru. Obeležila je čitavu jednu generaciju čitateljki sa kojima je rasla i njena književnost. I možda je to ono po čemu ćemo je pamtiti najduže: ne po komičnim scenama, iako su bile briljantne, niti po ikonama čik-lita, iako ih je stvorila nekoliko. Nego po tome što je omogućila ženama da se prepoznaju, u greškama, haosu, željama, strahovima i pokušajima da budu bolje, i u dozvoli da ponekad budu baš takve kakve jesu.
Sofi Kinsela je preminula u 55. godini, ali iza sebe je ostavila svet koji će živeti kroz njene junakinje, knjige i smeh koji je nesebično delila s generacijama čitateljki. Njene knjige ostaju na policama, u torbama za plažu, na noćnim ormarićima, u razgovorima prijateljica i u trenucima kada nam je potrebno malo svetlosti.
Vest o njenom odlasku oseća se kao gubitak komšijske topline, nekoga ko nas je poznavao i razumeo. Njene knjige nisu bile samo „lake“, bile su uteha, pauza, predah, malo svetlo u danu. Generacije čitateljki odrastale su uz nju, menjale se uz nju, učile da se smeju i kada nije lako. To je retka magija.
Sofi Kinsela ostaje autorka koja nas je naučila da volimo svoje mane i da životu priđemo s osmehom, čak i kada baš ništa nije pod konac. I to je najlepši trag koji jedan pisac može da ostavi.
Naslovna fotografija: Fotogramma / Splash / Profimedia