Pretraga

Moj život u knjigama: Tanja Stupar Trifunović

Moj život u knjigama: Tanja Stupar Trifunović

Tekst: Nataša Gvozdenović

Foto: privatna arhiva

Tanja Stupar Trifunović rođena je u Zadru( 1977). Diplomirala je na Filološkom fakultetu na Odseku za srpski jezik i književnost u Banjaluci, a do sada je objavila pet knjiga poezije, knjigu priča, dva romana i grafički roman „More je bilo mirno“ zajedno sa Tatajnom Vidojević. Prevođena je na engleski, španski, bugarski, mađarski, njemački, poljski, slovenački, makedonski, češki, danski i francuski.

Dobitnica je više nagrada za poeziju i prozu, između ostalih Nagrade Evropske unije za književnost za roman ’’Satovi u majčinoj sobi’’. Njena zbirka pesama „Razmnožavanje domaćih životnja“ nagrađena je Nagradom „Milica Stojadinović Srpkinja“ za najbolju knjigu poezije ženskog autora pisanu na srpskom jeziku i nagradom „Risto Ratković“ za najbolju knjigu poezije u regionu. Roman „Otkako sam kupila labuda“ nagrađen je Vitalovom nagradom.

Za BURO. govori o knjigama i o snovima.

Moj život u knjigama: Tanja Stupar Trifunović (фото 1)

Knjiga koju trenutno čitam

Migelančo Prado „Ardalen“. Riječ je o grafičkom romanu u kojem jedna djevojka traži svog djeda, a jedan čovjek u sjećanju traži svoj život.

Moj život u knjigama: Tanja Stupar Trifunović (фото 2)

Knjiga koju bih volela da sam napisala

Uh, ima ih puno ali umorila bih se da sam tolike knjige napisala. I vjerovatno bi mi se smučile. Tako da je bolje da nisam i da su ih drugi napisali.

Ovo pitanje me je podsjetilo na san koji sam sanjala prije par godina. U snu čitam neku knjigu i budim se i u onom još polusvjesnom stanju razmišljam ko je to napisao, shvatam da nije niko, da je to bio san i pomislim treba sada brzo to sve da zapišem ali kako se svijest razbuđuje tako ta nezapisana knjiga koja mi se baš svidjela nestaje iz glave. Pričala sam nedavno sa prijateljicom koja takođe piše o tom, kaže da je imala sličan san. Nešto mislim da svi koji pišu sanjaju tu neku fantastičnu i neuhvatljivu knjigu i pokušavaju je zapisati po sjećanju i po preostalim fragmentima sna.

Knjiga koja je promenila moj život

Ne bih sada baš bila u stanju tvrditi da mi je jedna knjiga promijenila cijeli život. Plaše me i knjige koje tvrde da to mogu, a i ljudi kojima jedna knjiga u stanju promijeniti život. Prije bi to bio čitav niz knjiga i trenutaka iz života koji su se uzajamno preklapali, nadopunjavali i činili taj momenat koji je inicirao promjenu. Poslije svake dobre knjige desi se taj mali potres koji učini da stvari vidimo drugačije i iz novih perspektiva što je i smisao knjiga.

Knjiga koja je najviše uticala na moje pisanje

Opet ne mogu izdvojiti jednu i sigurno nisam svjesna koje su me sve knjige i koliko oblikovale, vjerovatno puno njih. I u različitim periodima života/ pisanja to su bile druge knjige i pisci. Ali mogu reći da sam sa nekim piscima imala taj osjećaj veće srodnosti i da me je njihov tekst više fascinirao, a vjerovatno i hrabrio da i sama istražujem i pokušavam jer svaki rad sa tekstom je beskrajno istraživanje i pokušavanje. Mogla bih reći, ako sada u trenu izvrtim imena u sjećanju, da u njemu još žive knjige Kafke, Vaska Pope, Fernanda Pesoe, Ernesta Sabata, Margarit Diras, Džulijana Barnsa, Dubravke Ugrešić, Milana Kundere, Orhana Pamuka i mnogih drugih.

Ali ako bih htjela izdvojiti jednu, u relativno skorije vrijeme koja mi je značila i imala taj povlašteni staus to bi bila „Usamljenost prostih brojeva“ Paola Đordana. Na neki čudan način me je ohrabrila da napišem svoj prvi roman.

Knjiga koju sam potcenila

„Moja genijalna prijateljica“ i cijelu Napuljsku tetralogiju, mislila sam da je to nešto bezveze jer svi su navalili da čitaju i to je izazivalo skepticizam u meni. I dugo sam se opirala Ferante ludilu, a onda sam pročitla sve što je prevedeno kod nas. I postala fan Feranteove, ma ko ona bila.

Poslednja knjiga koja me rasplakala

Pomenuta Ferante, ovaj put „Lažljivi život odraslih“.

Moj život u knjigama: Tanja Stupar Trifunović (фото 3)

Knjiga koja me nasmejala

Isto Ferante i ista knjiga. I to je nešto čime me je ova autorka pridobila. Njeno pripovjedanje je toliko životno i ubjedljivo da vas njeni junaci lako gurnu ka smijehu i tuzi, sa njima proživite njihove često komplikovane (ali koji život nije takav) i intezivne živote u kojima je potraga za sobom teška, neizvjesna, ali i neophodna. Osim ubjedljivih junaka tu je i vjerodostojno i slojevito data društvena pozadina, klasne razlike i talijansko društvo kroz vrijeme.

Koju nisam mogla da završim

„Tihi Don“, pročitala sam tri dijela knjige i odustala od četvrtog. Još se nisam pokajala. Nekako su mi ta tri bila sasvim dovoljna.

Knjiga koju nisam pročitala, a smatram da je 'obavezna lektira'

Stendalovo „Crveno i crno“. Ne znam zašto. Mimoišle smo se.

Moj život u knjigama: Tanja Stupar Trifunović (фото 4)

Povezani članci

Buro 24/7 Izbor