Najbolje domaće zbirke poezije i stihovi za početak proleća

    29.03.2022.
    RECOMMENDED

    Od Shakespeara do Anne Sexton proleće je uvek bilo jedno od najinspirativnijih godišinjih doba za pisanje stihova koji mirišu na jorgovan i umivaju nas umesto vode. Ono je definitvno vreme kada neka magija obuzme planetu i probudi sva naša čula, ali i uzburka emocije. Kao što je inspirativno za autore, poezija je i nama koji je konzumiramo nekako najprivlačnija u proleće, bilo da se u pesmama radi konkretno o njemu ili ne. Ovom prilikom, u čast dolaska ovog godišnjeg doba, predstavljamo vam razbuđujuće zbrike poezija koje će vas omamiti, uzdrmati i naterati da zažmurite i udahnete duboko.

    Vreme prije jezika – Monika Herceg

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2022/03/1648551413228662.png

    Volimo sve od ove autorke. „Knjiga šutnje, samoće i ljubavi koja nas prerasta, čija je metaforika (uz onu ptica) gotovo jednoznačno izgrađena oko simbola srca,“ rekao je o njoj Marko Pogačar.

    Samo te more može utješiti

    pa sam preuzela krške oblike

    uzgajam guštere pod rebrima

    mladeži na tvojim leđima

    rastu u koraljne otoke

    imenujem ih pre spavanja

    da znam gde ću se probuditi

    Kad opet bude sunčano – Tihana Smiljanić

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2022/03/1648551413332705.pnghttps://buro247.rs/wp-content/uploads/2022/03/1648551413392152.pnghttps://buro247.rs/wp-content/uploads/2022/03/1648551413042209.png

    Irena je rođena u Beogradu 1992, završila je Filološku gimnaziju i Srpsku književnost i jezik sa komparatistikom na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavila je tri knjige poezije, Iza oka 2009, Veliko toplo 2018. i Temelji čega tačno 2021. Piše naučne radove u oblasti retorike i istorije književnosti, eseje i, najviše, poeziju. Predstavljamo pesmu iz poslednje zbirke koja nosi naziv “Ka milosti”.

    Puno proleće mutava pesma glava u hladnom

    jogurtu

    Dugo se nisam stresla na ispravne odluke,

    dobre izbore, ledene riblje izvore krupne

    oči što kao česma leti u parku spasavaju

    od preznojene istine: sad leto našeg

    nezadovoljstva postaje slavna zima sinova

    što nam iz mimova prodire u zenice i bruji:

    krenite, i raspinje se po nama i prvog dana

    rata već strada u stomaku, i kaže mom ogledalu:

    volim te takvu i raspojasa poraz devetog časa

    kad je već klonula glava mrtve ljubavi i možda

    slava sa očima koje škrguću kao orkestri

    umnjaka dođe u ovom letu i ispod svakog dna

    izgradi svetlo sutrašnjem flertu:

    ekseru koji izusti poslednju krv uz drvo; dugo

    se nisam mrštila na milosti

    Saznaj više:
    Povezani članci: