KOIKOI Pred veliki koncert u Beogradu: Zahvalni smo na prošlosti, ali gledamo unapred
o melanholiji, snovima, radosti i kolektivnoj energiji koja ih vodi

Povezano
Pet godina je prošlo od kada je KOIKOI prvi put zakoračio na domaću muzičku scenu. Bend koji je od samog početka poželeo da njihova muzika „pređe granice jezika i prostora“ danas slavi ne samo jubilej, već i svoje prve međunarodne uspehe.
Pred veliki koncert u Hangaru, u Luci Beograd, članovi benda otvaraju vrata svog kreativnog sveta, od prelomnih trenutaka u karijeri i putovanja koja su ih oblikovala prvenstveno kao prijatelje, preko procesa stvaranja drugog albuma O sreći u snovima, do eksperimenta u aranžmanima i saradnji sa umetnicima koji vizuelno prate njihov zvuk.
KOIKOI priča o melanholiji, snovima, radosti i kolektivnoj energiji koja ih vodi, ali i o tome kako muzika može da poveže ljude bez obzira na poreklo i jezik.
Pred vama je razgovor o pet godina stvaralaštva, izazovima i uzbuđenjima, o tome šta znači biti autentičan na sceni i kako se oseća kada tvoja priča postaje globalna.

KOIKOI: Intervju pred beogradski koncert
BURO: Predstojećim koncertom proslavljate petu godinu rada i ulazak na međunarodnu scenu. Koji trenutak tokom tih pet godina smatrate prelomnim za bend i vašu karijeru?
Ema Đorđevic: Da, kada bih snimala svaki trenutak sa bendom, verovatno bi izgledalo kao 50 godina, jer se desilo neverovatno puno stvari za relativno kratko vreme, pa je protok vremena za nas malo drugačiji. Elem, iz ove perspektive teško je reći koji je tačno prelomni trenutak, ali se sećam prve turneje po Holandiji, gde je postalo jasno da naša muzika može da ide van granica naših prostora i jezika, što smo od samog početka otvoreno želeli.
Povezano sa tim, nekoliko godina kasnije, početkom 2026. potpisujemo ugovor sa holandskom koncertnom agencijom EBB Music, koja će nam bukirati koncerte širom Evrope i sveta. Ono što mogu sa sigurnošću da kažem je da smo presrećni kako se stvari odvijaju i da se radujemo izazovima koji nam predstoje.
Presrećni smo kako se stvari odvijaju i radujemo se izazovima koji nam predstoje.
BURO: Album O sreći u snovima balansira između samoće, kolektivne patnje, mira, umetničke slobode i muzike. Koji trenutak u životu vas je najviše naveo da da produbljujete ove teme?
Marko Grabež: Definitivno, to nije jedan trenutak, već skup različitih trenutaka, impresija i proživljenih iskustava, koji mogu da posluže kao materijal za nastanak nekog teksta. „O sreći u snovima“ pisan je u periodu kada smo kao društvo bili pod snažnim pritiscima i događajima, koji su se, neizbežno, odrazili i na pisanje, ali i na samu atmosferu albuma.
O sreći u snovima: Beg u neki sanjivi, apstraktniji prostor gde se može uhvatiti i poneki momenat sreće
S obzirom na to da smo se kao društvo poprilično istrošili i dali u kolektivnoj borbi – kroz šetnje, angažovanje u svojim zajednicama… – ali takođe i dobili snage i poletnosti, na albumu se otvorila neka druga strana ličnosti. To je melanholija i, donekle, beg u sanjivi, apstraktniji prostor, gde se može uhvatiti i poneki trenutak sreće.

BURO: KOIKOI 2.0 era donosi više eksperimenata i nove aranžmane. Koji deo ovog procesa vas je najviše iznenadio i zašto?
Ema Đorđevic: Ako nešto ima „drugi deo“, to znači da je osmišljeno da traje i da se razvija na duži rok. Smatram da je naš drugi studijski album, O sreći u snovima, hrabar, zreo i sadržajan, pa čak i konceptualan, u neku ruku. Kada je muzika u pitanju, uvek volimo da eksperimentišemo i preispitujemo, jer nas to zabavlja.
Smatram da je naš drugi studijski album O sreći u snovima hrabar, zreo, sadržajan pa i konceptualan u neku ruku
Dosta vremena provodimo zajedno u studiju, gde se povezujemo kroz rad na muzici. Mene lično je najviše iznenadio deo procesa sa producentom Sašom Jankovićem. Shvatili smo koliko je rasterećenije kada imaš osobu koja ume da se udalji od pesme i iz objektivnog pristupa razloži zašto nešto treba ili ne.
On je imao veliki uticaj na zvuk drugog albuma, otvorio nam je neke stvari kojih ni sami nismo bili svesni. Rad sa njim nas je podstakao da još više razmišljamo o tome kako treba da zvučimo – deluje mi da nam je pomogao da budemo još autentičniji u svom izrazu.

BURO: Fotografije Nemanje Kneževića i rad Mihaila Kalabića prate muziku albuma i prikazani su na izložbi u New Momentu. Kada pogledate njihov rad, koja sećanja ili osećanja vam prvo probude?
Marko Grabež: Za mene je osvrt na prethodnih pet godina zajedničkog druženja i saradnje, kroz ovu predivnu izložbu, bio jedno neverovatno iskustvo. Pre svega zato što smo kroz saradnju postali zaista divna ekipa i bliski prijatelji. Svaki trenutak koji smo proživeli na turnejama, a uhvaćen je u fotografiji, postaje večan za nas.
Svaki momenat koji smo proživeli na turnejama, a uhvaćen je u fotografiji, postaje večan za nas
Sigurno ima mnogo trenutaka koje ćemo morati da pamtimo i čuvamo kao uspomene kroz priče. Siguran sam da će naša druženja tek iznedriti mnogo sjajnih fotografija i artworka Nemanje i Mihaila. Presrećni smo i neizmerno zahvalni što su takva dva genijalca od samog početka uz KOIKOI.

BURO: Za svakog ponaosob, koja je vaša omiljena pesma sa poslednjeg albuma O sreći u snovima i zašto?
Ema Đorđevic: Uh, ne bih da zvučim kliše, ali stvarno je teško to reći. Ako baš moram da izaberem jednu, neka to bude „Urnišu me šume“. Kompleksna je, a istovremeno jednostavna u gruvu i aranžmanu; sa druge strane, ima jak emotivni impakt. Otkad smo počeli da je pravimo, osećalo se da može da postane velika pesma.
Emilija Đonin: „O sreći“ je za mene najintimnija i najviše ispunjena nadom. Opisuje osećaj iščekivanja, dok oberučke prihvatamo neizvesnost ishoda.
Ivan Pavlović Gizmo: To se kod mene menja iz meseca u mesec i od nastupa do nastupa. Trenutno mi je na vrhu liste „O sreći“, zato što je live izvođenje malo drugačije od snimka, pa i sam snimak, kada ga čujem, zvuči drugačije i budi neke nove emocije.
Marko Grabež: „Voleo je dan“. To je pesma u kojoj se najviše pronalazim atmosferski i koju bih najčešće pustio da slušam.

BURO: Beogradska rok scena je trenutno veoma šarenolika. Kako vidite ulogu benda KOIKOI u tom ekosistemu i po čemu se vaš pristup koncertima razlikuje?
Ivan Pavlović Gizmo: Ne znam kako se drugi pripremaju i koji proces imaju, ali nama je važno da se uvek dogovorimo sa kim želimo da radimo, da sarađujemo i okupimo pravu ekipu. Mnogo vremena provodimo u probama i razmišljanju o tome kako će setlista da izgleda od nastupa do nastupa i šta novo možemo da ponudimo, od bine, svetla i marketinga do samog zvuka i pesama.
Trudimo se da uvek budemo sveži, publika to prepozna, a i nama je sve zanimljivije jer se stalno dešava nešto novo.
Trudimo se da uvek budemo sveži, publika uvek to prepozna
BURO: Izlazak na međunarodnu scenu je veliki korak. Kako su vam Beograd i lokalna publika pripremili teren za globalne nastupe?”
Emilija Đonin: Bend već od objavljivanja prvog albuma ima iskustvo sviranja u Evropi i van regiona, a svi ti nastupi bili su i te kako značajni u građenju iskustva i samopouzdanja na sceni. Naravno, postoji ta razlika što to nisu odmah bili veliki festivali, pa je i priprema bila dobra i postepena. Veoma nam je značilo to što smo shvatili da jezik nije barijera, da ljude pokreće muzika i da je ona sasvim dovoljno sredstvo komunikacije.

BURO: Pet godina stvaralaštva, proslavljeni albumi i koncerti, da li više gledate unazad na put koji ste prešli ili unapred ka onome što tek dolazi? Šta publika može da očekuje, a što možda još nismo pomenuli?
Emilija Đonin: Zahvalni smo na prošlosti, ali gledamo unapred. Radujemo se svim zakazanim nastupima i planovima. Publika uskoro može da očekuje saradnje sa divnim muzičarima i prijateljima, to ćemo uskoro najaviti i jedva čekamo!

Foto: Katarina Bugarin, Milena Đukić