Muzičarka iz Sarajeva o kojoj pričaju svi: Muha

autor Tina Kovačiček
muvamobilecover

https://buro247.rs/wp-content/uploads/2021/04/muvacover.jpg

Došla je tiho, nakon što je čitav život provela u Francuskoj. Otac Francuz, mama Hrvatica, a ona je odlučila da studije medicine nastavi u Sarajevu. No, zaboravite medicinu (barem za sada) jer to definitivno nije ono po čemu ćete u ovom trenutku zapamtiti Muhu, devojku o kojoj regionalna scena sve glasnije priča. A stvari su se kod ove mlade kul dame zakotrljale jako brzo – prva autorska pesma objavljena na YouTube-u prošlog oktobra bila je dovoljna da Muha dođe u fokus muzičke javnosti u BiH, ali i šire. Francuski joj je maternji jezik, ali je jako dobro razumemo kada repuje na bosanskom. Uverljiva lirika, dosledan stav i modni stil na koji smo odmah pali, bili su više nego dovoljni da joj se javimo i poželimo da saznamo više o njoj. A zašto ime Muha? Bez posebnog razloga, samo joj je zvučalo simpatično.

https://buro247.rs/wp-content/uploads/2021/04/1619178885779685.jpg

KO JE MUHA?

Muha je djevojka došla iz Francuske kako bi studirala medicinu u Sarajevu, trenutno je na trećoj godini. Međutim, nakon 22 godine života i pet provedenih u studiranju i medicini (2 godine u Francuskoj pa nakon toga sve ispočetka u Sarajevu), odlučila je pokušati ozbiljnije baviti se onime što joj je vječni san, a to je muzika. Uvijek mi se činilo kako ne bih nikada uspjela u tome, u Francuskoj definitivno ne, i da su ljudi koji uspijevaju u muzici zapravo rođeni pod sretnom zvijezdom. Obzirom da nikad nisam imala to samopouzdanje, niti mi je padalo na pamet da bih nešto postigla, muzika mi je uvijek ostala kao hobi i nisam se nigdje javno izlagala niti išta objavljivala.

Pjevala sam najviše radi sebe i imala sam Instagram profil sa 600 pratitelja gdje sam objavljivala covere pjesama na gitari. Ljudi u Francuskoj su me ohrabrivali da se počnem ozbiljnije baviti time, ali mi je škola uvijek bila na prvom mjestu i nisam u potpunosti vjerovala u sebe. Kada sam sama došla u Sarajevo, odlučila sam da ću objaviti makar jednu pjesmu na YouTubeu, i ispostavilo se da je ta pjesma bila moja autorska(“Sve Svojim Tokom”) što me lansiralo pa skoro odmah. Pjesma je privukla pažnju zato što je rap žanra i zato što sam žena koja rapa u Bosni (a i dobra je stvar ipak vjerojatno). I zbog toga sam dobila želju nastaviti dalje bez obzira na sve. I tako sam stigla tu gdje sam danas.

NOVA SI NA REGIONALNOJ SCENI, ODNOSNO, KAKO SU MEDIJI VEĆ IZBROJALI NA TVOM YT KANALU; PRVU PESMU SI OBJAVILA TEK U OKTOBRU PROŠLE GODINE. ZANIMLJIVO VREME PANDEMIJE ZA POČETAK.

Kako je prošle godine u trećem mjesecu krenula online nastava, kao vjerojatno svi studenti na svijetu, počela sam se sve manje i manje osjećati kao student. Pogotovo kao student medicine jer nismo imali vježbe (i dalje ih nemamo), a meni se sve počelo činiti nadrealnim tako da sam i sama malo popustila u studiju. Tada sam se počela baviti pisanjem tekstova na našem jeziku, vjerojatno da izliječim prazninu koju sam osjećala dok sam vrijeme provodila sama u Sarajevu zbog pandemije. I shvatila sam da je život kratak, da je sve toliko nebitno kad može u trenutku stati zbog jednog virusa, i da je najpametnije raditi ono što voliš, a ne dopustiti si da potoneš radi stvari protiv kojih ne možeš. Bavljenje muzikom je moj „coping mechanism“ za ovu situaciju. Volim medicinu, ali mi je muzika oduvijek prva ljubav.

STVARI SU SE OD TADA BRZO ZAKOTRLJALE ZA TEBE, ZAR NE?

Da, sve jako brzo ide, pa čak sve brže i brže. Ali se trudim ostati na zemlji, a fakultet me ipak drži na razini da mi se ne odbije sva ta priča o glavu. Sve u svemu je zanimljivo i kroz sve ovo upoznajem sebe, liječim neke traume, uživam prije svega, i jako sam ponosna na sebe, i na ljude koji rade sa mnom.

SAMA POTPISUJEŠ TEKSTOVE, A I MUZIKU. ŠTA TI JE „TRIGER“ ZA STVARANJE NOVOG MATERIJALA?

Trigera zapravo nema. Bitno je da sam u posebnoj atmosferi dok kreiram i sve zapravo ovisi od ljudi s kojima sam u tom trenutku, ali prije svega i kakve instrumentale pišem. Atmosfera i “vibe” istih su mi jako bitni. Kada “beat” izvuče iz mene neke emocije ili se uživim u to, onda znam da će biti dobra pjesma jer će izaći iz mene dobar tekst. No kada stvarno nemam inspiracije ili se ne osjećam dobro ili sam opterećena ili „overthinkam“, nema potrebe da nastavim išta pisati.

ZAPRAVO, KOLIKO SE DUGO VEĆ BAVIŠ MUZIKOM I ZAŠTO JE BAŠ REP PREVLADAO?

Muzikom se bavim čitav život. Nema što nisam radila i uvijek sam bila u muzici, ali prvenstveno radi sebe, to je moja stvar. Nitko od mojih se ne bavi glazbom i ponekad im je jako teško razumjeti zašto mi je ona tolika strast. Rap i nije prevladao, nisam nikada rekla da sam raperica, samo sam objavila rap pjesmu radi toga što mi je to tada bilo zanimljivo. A to i jest privuklo pažnju mnogih zato što u Bosni nema raperica. U tom trenutku mi je rap bio zanimljiv, imala sam puno stvari za reći i on je bio taj vektor. Ali ne želim se ograničavati i prije svega ja pjevam, i definitivno se svrstavam više k pjevanju nego samo rapu. Međutim uvijek su tu trap beatovi i hip-hop momenti. Ne bih znala definirati svoj stil muzike, radim samo ono što volim pa kako god to ljudi požele zvati, neka zovu. Ispostavilo se da mi je rap bio ulaznica za pažnju javnosti, ali daleko od toga da sam znala da ću je dobiti ovoliko.

https://buro247.rs/wp-content/uploads/2021/04/1619178886191217.jpg

KOLIKO TI JE BITAN STIL ZA OVO ČIME SE BAVIŠ? PRIMEĆUJEM DA SI DOSLEDNA I VRLO LEŽERNA U STILU, KAO DA JE PRIRODNI DEO TEBE, BEZ PUNO RAZMIŠLJANJA.

Nije bitan stil. Mislim, nije mi ništa bitno ili nebitno u muzici, ne opterećujem se. Ja sam takva kakva jesam, ali se ne trudim biti nešto ili neka druga verzija sebe. Zasad sam ono što jesam. Ne lijepim na sebe etiketu, to drugi rade za mene i to je super, to je njihova sloboda. Kad bi mi bilo bitno na koji način se predstavljam, to bi već bilo forsiranje i neautentičnost tako da ne razmišljam o tome kakva sam i kakva ću biti.

ŠTA MISLIŠ DA JE VAŽNO ZA USPEH? ŠTA ON ZA TEBE UOPŠTE ZNAČI?

Za uspjeh je bitno vjerovati u sebe. I to je to. Pokušavam graditi tu ideju najviše što mogu, ali to je put bez kraja. Medicina me naučila disciplini i vrijednom radu, mislim da je to isto dio uspjeha. Solidno mentalno stanje možda također… ali prije svega samopouzdanje, što ne potječe samo od toga koliko si puta u pravu ili uspio, već da si naučio ne strahovati od neuspjeha. Ne daj nikome da ti govori je li dobro to što radiš ili ne, i hoćeš li uspjeti ili ne, pa čak niti roditeljima. Značenje uspjeha po meni je kad si ponosan na sebe i kad imaš cilj koji ne puštaš dok ga nisi dosegao. Koliko god puta pao i morao se dići opet. Samo naprijed.

KO SU LJUDI SA KOJIMA SARAĐUJEŠ? S OBZIROM NA STRELOVITI PUT OD NEPOZNATE DEVOJKE DO ONE O KOJOJ PRIČA REGION, DOŠLO JE I DO PUNO NOVIH SARADNJI S TALENTOVANIM LJUDIMA.

Trenutno surađujem sa studijem Estrada koja mi radi beatove (Amar Karahasanovć i Nikola Obučina), tu je i Toshi Domaćin iz grupe Helem Nejse koji radi mix i master mojih pjesama, a surađujem sa srpskim labelom Bassivity Digital. Spremam dosta „featova“ kad izađe EP, o kojima ne mogu još pričati puno.

KAKVA JE MUZIČKA SCENA U BIH?

Glazbena scena u BiH je vrlo kvalitetna, ali mi je samo intrigantno zašto se još više ljudi ne bavi glazbom. Znam da je sada krenulo i da će broj izvođača početi rasti što me jako veseli. Svjesna sam svog utjecaja kada vidim koliko mi se djevojaka javlja s demo rap trakama koje žele da poslušam i dam svoje mišljenje. I svakog uvijek ohrabrim i pokušam pomoći. Najteže je krenuti, a onda sve ide lagano.

ŠTA TI JE NA UMU ZA DALJE, S KIM BI VOLELA DA SARAĐUJEŠ, KUDA ŽELIŠ DA STIGNEŠ?

Kao što rekoh, “featova” imam već spremnih i to s izvođačima s kojima sam htjela surađivati tako da sam prezadovoljna i jedva čekam da to sve krene. Ciljevi za dalje su mi proizvoditi što više muzike, isprobavati različite stilove te pokušati donijeti uvijek nešto novo na scenu. Priželjkujem i uspjeh van Balkana, ali polako, vidjet ćemo.