Nedavno sam se vratila sa svog mini ljetnog odmora. A svaki takav podrazumijeva divlje plaže, stijene, kristalno čisto more i ništa od sijaseta paradnih kupaćih kostima koje godinama vjerno skladištim. Svake godine, nekoliko takvih golih i bosih dana provedem u dobrom društvu sebe same, no ove mi se dodatno posrećilo, pa sam Jadranskoj obali stigla u društvu dosta kvalitetnog testosteronskog nositelja.
Odrasla sam u vrlo liberalnoj obitelji. U našoj se kući nije posezalo za daljinskim upravljačem ako bi se u TV kutiji (da, kutiji, tanki ekrani su došli godinama kasnije) pojavila nešto eksplicitnija scena ljubavnog zanosa, posteljine koja se kreće gore-dole ili dojke žene i gole guze muškarca. Program se nije mijenjao. Nisam učena da djecu donose rode, niti da se mama i tata poljube, pa gle čuda, nastane beba. Moji su roditelji i sestri i meni otvoreno objašnjavali koji je proces potrebno proći da bi došlo do začeća novog života. Naravno, na nivou prilagođenom dječjem uzrastu. Znale smo da postoje dva organa i da je za novo biće potrebno više od poljupca dvije osobe. Bože, koliko sam samo zapanjena bila!
U istoj toj kući golo tijelo nije smatrano sramotom. Najranije djetinjstvo sam provela na nudističkim plažama i tek s dolaskom puberteta, rastom sisica i preobrazbom dječjeg tijela smo se prebacili na regularne plaže. Kako su godine prolazile, tako su ljetovanja isključila roditelje, a uključila prijateljice i vazda sam bivala u potrazi za malim skrivenim uvalama na kojima mogu skinuti sve dekorativne krpice sa svog tijela. Moje su prijateljice išle do toples faze, nikad oslobođene niže od pupka.
Kasnije sam na ljetovanja odlazila s tadašnjim dečkom i muku mučila da istog namolim da okusi nudizam. Jednom prilikom se usudio skinuti, pa ruke neumorno držao na svom ponosu, plašeći se da će mu ga netko “osuditi”. Hladna voda, znate već ;). Ah, muškarci i njihova ideja o prebitnosti tih nekoliko centimetara. Evo teme za neku od sljedećih kolumni. No, vratimo se našoj.
Kao što rekoh, ovog sam ljeta svom moru stigla sa sadašnjim muškarcem. Nije znao šta ga čeka dok se jednog jutra nismo uputili na dugu šetnju. Prošli smo sve regularne gradske plaže, prenatrpane suncobranima, ležaljkama, obiteljima, djecom, kanticama i igračkama i tridesetak minuta kasnije stigli do meni poznatih skrivenih uvala, na kojima ne postoje plažni rekviziti, nema žamora niti bilo kakvih zvukova. Samo pjesma cvrčaka i valova koji udaraju o stijene. Isto tako, nema ni kupaćih kostima.
Bio je preneražen i ljut na činjenicu što sam mu priuštila da vidi tuđa gola tijela, cice, koke i visuljke. Ja sam bila presretna. Nudizam obožavam svim svojim bićem jer smatram da pruža potpunu oslobođenost od predrasuda. Goli smo svi isti. Nemamo sijaset dekoracija na sebi koje omogućavaju drugome da kreira određenu sliku o nama. Nemamo najfešn kupaći, šešir velikog oboda, dizajnerski kaftan, poneki komad nakita. Goli ne možemo druge gole ljude svrstati u svoje imaginarne ladice predrasuda. A svi ih imamo, nemojmo se lagati. Pred pisanje ove kolumne pitala sam ljude sa svog komada online neba za njihov stav o nudizmu. I mahom su odgovori bili “ ‘ko voli nek izvoli, što dalje od mene”. Smatram da je danas nudizam toliki tabu jer smo kroz civilizacijski razvoj došli do apsolutne seksualizacije golog tijela. Jednak je tabu dojenje na javnom mjestu. Nebrojeno sam puta čula “neću da gledam njenu sisu dok šetam parkom”. Dojenje je najprirodniji proces. A mi zapravo nemamo problem s djetetom koje se instaliralo na sisu, nego sa samom sisom jer se ona smatra seksualnim simbolom.
Zašto nosimo toliki animozitet ka nudizmu, golom tijelu sjedinjenim s prirodom, a prihvatili smo kao legitimne programe u kojima se na nacionalnim frenkvencijama plasira golotinja?
Kad nam je postalo prihvatljivo da u medijima na ženskim tijelima gledamo dvije vulgarne trake za kosu koje glume majicu i suknju, jednu na sisama, drugu na genitalnom području, a nije nam prihvatljivo golo tijelo na stijeni i u moru? Bitno je ne miješati babe i žabe i razgraničiti vulgarnost sa čistim golim tijelom u prirodi. Tvrdim odgovorno da nema boljeg osjećaja od plivanja u moru bez ijedne krpice na sebi.
I znate šta, nudizam sa sobom nosi i pravila ponašanja. A prvo i najbitnije je, ljude se gleda u oči, ne južnije od vrata. Nudisti nisu perverznjaci željni vrebanja nečijih genitalija. Nudisti su slobodnjaci. A ovaj moj preneraženi muškarac je dva dana nakon prvobitnog šoka i apsolutnog neprihvaćanja golotinje, potpuno nenajavljeno na jednoj divnoj osamljenoj uvali skinuo svoje fashion kupaće i priuštio si oslobođenje. Malo se trznuo kad je na istu uvalu stigao još jedan par, ali nije posegnuo za gaćicama, niti je rukama skrivao svoj ponos. Ponosno je stajao u najboljem odijelu – svom tijelu.
I ako pričamo o highlight-u ovog ljeta, moj highlight je definitivno taj njegov potez.
Izaći iz svoje komfor zone, prvi put se potpuno ogoliti, skinuti sa sebe sve nametnute društvene norme i priuštiti si novo iskustvo, definitivno zaslužuje veliki aplauz. Amerikanci imaju sjajan termin, pa za golog čovjeka kažu da je “in birthday suit”.
Pa ako zagrlimo i prihvatimo svoj birthday suit, tuđi nam ne može smetati.