LAMIA BADŽAK: Biram da budem svoja, čak i kada se to ne uklapa u tuđe standarde

Bosanskohercegovačka muzičarka i, pazite sad, dobitnica zlatne medalje na IBFF Svetskom kupu 2025. (International Bodybuilding Fitness Federation World Cup), Lamia Badžak je ime koje pomalo stidljivo izranja na domaćoj sceni, ali iza kojeg stoje značajni međunarodni uspesi i saradnje. Na svom debiju, kao članica reprezentacije Lamia je u Bratislavi, 7. juna ove godine, osvojila prvo mesto u kategoriji Sport Model, nadmašivši jaku globalnu konkurenciju – što predstavlja istorijski podvig za Bosnu i Hercegovinu. Paralelno s tim, već je izašla iz senke regiona kao muzički talenat: njen prvi singl Tango, a potom i Najbolji, realizovani uz saradnju s renomiranim autorima kao što je Amil Lojo, naišli su na odličan prijem publike i čak snimani i u Njujorku (spot je radio Marko Sovilj). U nastavku karijere ostvaruje saradnju sa Cobyjem i celim Bassivity timom….

Lamia je dokaz da su sportska disciplina i umetnička strast savršen spoj jer se upravo u toj kombinaciji krije njena snaga. U intervjuu za BURO. otkriva kako balansira između te dve ljubavi i strasti, šta joj donosi jedno, a šta drugo, i da li se to ponekad sukobljava.

BURO. Osvojila si zlatnu medalju na IBFF Svetskom kupu, ali tvoja prva ljubav je muzika. Kada si to tačno spoznala i da li se umetnički impuls javio pre takmičarskog?

Lamia: Muzika je za mene oduvijek bila prva i najiskrenija ljubav. Još kao djevojčica organizovala sam male “koncerte” za porodicu, uzimala daljinski kao mikrofon i zamišljala da pjevam pred punom publikom. To je jednostavno dio mog bića. Za razliku od muzike, sport me nije uvijek jednako privlačio. Počela sam trenirati iz želje da se osjećam bolje u svom tijelu, bez ikakve ambicije da se takmičim. Vremenom je trening postao moj ritual i način života – donio mi je snagu, ali i unutrašnji mir, fokus i samopouzdanje. Zlatna medalja bila je samo kruna tog puta, ali muzika ostaje moje prvo i najlepše utočište.

BURO. Dolaziš iz Konjica – mesta koje bi mnogi okarakterisali kao malu sredinu. U kojoj meri te je to oblikovalo kao umetnicu i sportistkinju?

Lamia: Život u maloj sredini ima svoju ljepotu – mir, jednostavnost i osjećaj pripadnosti. Ali upravo tu sam rano shvatila koliko je važno biti hrabar, vjerovati sebi i ne uklapati se u tuđa očekivanja. Konjic me naučio da se za svoje mjesto pod suncem moram izboriti sama. I danas ga vidim i kao temelj na kojem sam izrasla i kao odskočnu dasku koja me gurnula prema svijetu.

BURO. S obzirom na to koliki su uspeh postigla u svetu fitnesa, osećaš li da sada i publika na muzičkoj sceni na tebe gleda drugačije?

Lamia: Vjerujem da su neki pomislili kako sam muziku stavila po strani dok sam se pripremala za takmičenje, jer fitnes zahtijeva nevjerovatnu posvećenost i disciplinu. Ipak, paralelno s tim treninzima i rutinama, gradila sam i svoje muzičke projekte. Ljudi često očekuju da se opredijeliš za jedan put, ali ja ne vjerujem u ta „ili“. Muzika i sport za mene nisu suprotnosti – oni se međusobno nadopunjuju i zajedno čine ono što ja jesam.

Muzika i sport za mene nisu suprotnosti – oni se međusobno nadopunjuju i zajedno čine ono što ja jesam.

BURO. Da li se te dve strasti, muzika i fitnes, sem što se dopunjuju nekad stoje jedna naspram druge?

Lamia: Fitnes me naučio disciplini, strpljenju i upornosti – pokazao mi je da se pravi rezultati postižu tek kada uložiš sve. Muzika mi, s druge strane, daje slobodu i prostor da izrazim svaku emociju, bez granica. Dok trening traži potpunu kontrolu, muzika mi dozvoljava da tu kontrolu pustim. Upravo zato se savršeno dopunjuju i zajedno stvaraju balans u kojem najbolje funkcionišem.

BURO. Na Svetskom kupu izgledala si kao superheroina – koliko je fizička snaga stvar tela, a koliko uma?

Lamia: Fizička spremnost je važna, ali sam shvatila da je mentalna snaga presudna. Bilo je trenutaka kada sam pomislila da neću izdržati ni fizički ni psihički. Neki dani bili su teži u glavi nego u tijelu. Ono što pravi razliku je sposobnost da se podigneš nakon pada i kažeš sebi: „Možeš dalje.“ Kada um to odluči, tijelo ga posluša. Na Svjetskom kupu možda sam izgledala kao superheroina, ali iza toga stoji bezbroj tihih unutrašnjih pobjeda.

Fizička spremnost je važna, ali sam shvatila da je mentalna snaga presudna.

BURO. Jesi li ikada imala osećaj da moraš da biraš između ženstvenosti i snage, između autentičnosti i društvenih očekivanja?

Lamia: U svijetu koji stalno diktira kako treba izgledati, ponašati se ili govoriti, nemoguće je ne osjetiti pritisak. Ali ja sam odlučila da ne biram – ženstvenost nije slabost, a snaga nije rezervisana samo za muškarce. Biram da budem svoja, čak i kada se to ne uklapa u tuđe standarde. Najveća sloboda dolazi onda kada prestaneš tražiti dozvolu da budeš ono što jesi.

BURO. Moda je tvoj drugi jezik. Da li svoj vizuelni identitet gradiš planski ili instinktivno?

Lamia: Moda je za mene mnogo više od odjeće – to je moj najglasniji način izražavanja. Volim ekstravagantne krojeve, neobične siluete i komade koji pričaju priču. Mama me u šali zove “cirkus”, i to mi je najdraži kompliment. Moj stil zavisi od trenutka, raspoloženja i emocije – instinkt mi je najbolji vodič. Vizuelni identitet gradim spontano, ali iskreno. Za mene ne postoji „previše“, postoji samo – moje.

BURO. Da li si ikada bila “previše” za sredinu iz koje dolaziš i jesi li naučila da se ne izvinjavaš zbog toga?

Lamia: U malim sredinama sve što je drugačije često djeluje kao „previše“. Ali s vremenom sam shvatila da je upravo to moja snaga, a ne mana. Prestanak izvinjavanja zbog toga što si svoj najvažniji je korak ka slobodi.

BURO. Planiraš li svoju karijeru van granica regiona?

Lamia: Naravno da bih voljela jednog dana izaći i na svjetsku scenu. Ali svjesna sam da me i ovdje još čeka mnogo koraka koje želim i trebam napraviti. Ne žurim. Verujem u proces i gradim svoj put temeljno, korak po korak.

Za mene ne postoji „previše“, postoji samo – moje.

BURO. Kada se ugase kamere i reflektori – ko je Lamia? Postoji li nešto u vezi sa tobom što publika ne može ni da nasluti?

Lamia: Kada se svjetla ugase, ja ne postajem tiša – već još više svoja. Volim život, ljude i pokret. Slobodno vrijeme za mene znači istraživanja, putovanja i druženja. Tokom priprema za takmičenje mnogo sam toga morala staviti na čekanje – izlaske, spontane večere, druženja do kasno u noć – i to mi je najviše nedostajalo. Lamia bez reflektora je glasna, živa, euforična i nezasita novih iskustava.

BURO. U pjesmi “Pompeja” spajaš pop, deep house i art estetiku. Kako sve to rezonira sa tvojim unutrašnjim svetom?

Lamia: Pompeja je moj unutrašnji vulkan – emocija koja se dugo skupljala i onda eruptirala kroz zvuk, ritam i pokret. U toj pjesmi spojila sam ranjivost i snagu, tišinu i eksploziju – baš onako kako živim i osjećam.

BURO. Saradnja s Cobyjem i Slavenom Došljem pokazala je tvoju otvorenost za neočekivano. Ko bi bio tvoj “dream collab”?

Lamia: Saradnja s Cobijem i cijelim Bassivity timom za mene je bila posebno iskustvo – to su bili moji prvi ozbiljniji muzički koraci u Beogradu. Energija na tim projektima bila je fantastična, a Coby je osim što je vrhunski profesionalac i divna osoba. Trenutno radim s timom s kojim sam dugo željela sarađivati i osjećam da mi se ostvaruje san. Kada govorimo o budućim saradnjama – voljela bih jednog dana raditi i s Hiljsonom Mandelom, čiji rad izuzetno cijenim.

BURO. Koliku ulogu ima rutina u tvom životu? Jesi li više vojnik ili umetnik, možda nešto između?

Lamia: Rutina je temelj mog dana. Bez nje ne bih mogla izbalansirati sve obaveze. U sportu sam pravi vojnik – ustajem na vrijeme, jedem obroke u tačnim gramažama, treniram disciplinovano. Ali muzika mi daje slobodu i tu dozu nepredvidivosti koja me ispunjava. Zato bih rekla da sam – vojnik s dušom umjetnika.

BURO. Šta bi poručila devojci iz male sredine koja želi da bude sve ono što se od nje ne očekuje?

Lamia: Poručila bih joj da nikada ne mjeri svoje snove tuđim očekivanjima. I ja sam dugo vjerovala da moram stati u okvire koje su mi drugi nametali. Tek kada sam sebi dozvolila da ih srušim – otvorila su se vrata za koja nisam ni znala da postoje. Najveći dar koji sebi možeš dati je sloboda da budeš svoja.

Najveći dar koji sebi možeš dati je sloboda da budeš svoja.

BURO. Da postoji stanje ili radnja koji se ne mere ni medaljom ni lajkom? Koji je to trenutak za tebe?

Lamia: Bio bi to trenutak kada se iznutra zagrliš i znaš da si dovoljna – bez poređenja, dokazivanja i potrebe za potvrdom. Taj unutrašnji mir ne stane ni na pobjedničko postolje ni na Instagram feed.

BURO. I na društvenim mrežama prati te veliki broj ljudi. Kako planiraš da iskoristiš svoj uticaj u budućnosti i kakvu poruku želiš da ostaviš mladima?

Lamia: Želim pokazati mladima da mogu biti i nježni i snažni, ambiciozni i svoji. Da ne moraju birati između ljepote i discipline, već da mogu imati oboje – ali da snovi nisu dovoljni ako im ne idete ususret, dan po dan.

BURO. Imaš li uzore u muzici, sportu i modi? Ko su oni i zašto baš oni?

Lamia: Moji uzori nisu nužno najpoznatiji ljudi. Više me inspirišu oni koji su ostali svoji u svijetu koji stalno mijenja pravila igre. U muzici najviše volim iskrene izvođače – one kod kojih osjetiš svaku emociju. U sportu me fasciniraju oni koji ne osvajaju samo medalje, već i srca svojim karakterom i snagom da se podignu nakon poraza. U modi me oduvijek vodio osjećaj, a ne trend. Najviše cijenim ljude čiji stil ne traži objašnjenje, već jednostavno odražava ono što jesu.

Fotografije: Moshi Creative @moshicreative