Pretraga

Iva Chu: Kako sam naučila od leta čuvam samo lepe suvenire

Iva Chu: Kako sam naučila od leta čuvam samo lepe suvenire

Vrijeme leti, deca rastu

Tekst: Iva Čuljak

Rečenica je koju sam nebrojeno puta u djetinjstvu čula.

Kadgod bih šetala držeći mamu za ruku, a mama zastala da s nekom gospođom progovori nekoliko riječi iz small talk kategorije, razgovor bi uvijek završio sa gospođinom rukom na mom tjemenu uz “eh, vrijeme leti, djeca rastu” rečenicu.

Iva Chu: Kako sam naučila od leta čuvam samo lepe suvenire (фото 1)

Stvarno, vrijeme leti.

Vidim mu let kad stanem pred ogledalo. Kad zavirim u foto/video arhivu u galeriji svog telefona i kad mi izviri poneka sijeda antena iz fino zalizane niske punđe. Posebno vidim da leti onda kad upoznam odrasle osobe koje su 2000. godište. Dvije hiljadito! Slovima! Šokantno!

Vrijeme stvarno leti, upoznajem odrasle ljude rođene dvije hiljadite godine, a još jučer sam ja bila najmađa u svakom društvu.

Vrijeme leti, djeca rastu. A i ja sam nečije dijete, koje je naraslo! - napisala sam neki dan u svoj dnevnik, razmišljajući o sebi jučer i ovoj danas.

Prošle godine, jedan me doktor pitao čuvam li se sunca.

Iva Chu: Kako sam naučila od leta čuvam samo lepe suvenire (фото 2)

Ma kakvi, samo patnje! - rekla sam mu odlučno. Imam čak i snimljenu tu situaciju. Danas, godinu dana kasnije, još se uvijek uspješno čuvam patnje, ali sam na listu dodala i sunce.

Vrijeme leti, složit ćemo se, a nekako još brže leti u ljetnim danima. Nismo se okrenuli, već gazimo u august. Još malo će djeca koja su narasla poći u školu, a mi koji u školu ne idemo, vratit ćemo se jesenjim dužnostima koje ćemo s vremena na vrijeme prekidati kuknjavom o ljetu koje nam je, kao i svako, prebrzo prošlo.

Pred početak ovog ljeta, prijateljica me pitala sjećam li se šta sam rekla na kraju prošlog. Naravno da se ne sjećam, rekla sam joj. “Da ti je ljeto prošlo skroz bezveze i da ćeš sljedeće početi iskorištavati već u maju.” Hvala joj za podsjetnik! Ja bih sebe zaboravila podsjetiti.

Iva Chu: Kako sam naučila od leta čuvam samo lepe suvenire (фото 3)

Ovo sam, sveto godišnje doba, zaista krenula iskorištavati krajem maja. Već u junu sam se spustila na obalu. Nakon finog crnogorskog iskustva, često provedenog za natkrivenim stolom u božanstvenom iću i piću, otišla sam na otok. Biće mi je tražilo da kosa danima ne vidi fen, trepavice da odmore od maskare, a tijelo od odjeće.

Samo licu nisam dala da odmori od rutine. Čak sam mu i dodavala mazalice, odlučna u svom naumu - ne želim nove suvenire od sunca na licu.

I može se!

Ja, osoba koja na obali živi za trenutak i bole ju patke za sutra, mislila sam da nikad neću postati ta disciplinirana “čuvateljica od sunca”, koja danas maže da ne bi kukala sutra. Na otoku sam biciklom prešišala preko 150 kilometara. Vozilo se i ujutro i navečer, a najčešće u podne, kad upekne najjači zvizdan.

Iva Chu: Kako sam naučila od leta čuvam samo lepe suvenire (фото 4)

Svakih 15ak minuta, zaustavljala sam svoj električni bicikl, pa iz torbe vadila SPF 50 i Eucerin Anti-Pigment korektor. Obnovila faktor, pa korektorovom četkicom nemušto prešla preko nausnica, popila malo vode, pa nastavila vožnju do nove skrivene uvale. Kad bih došla na uvalu i smjestila glavu pod prirodni ili improvizirani hlad, hvatala sam ogledalce da provjerim kako stojimo sa suvenirima. Ima li ih ili sam još jedan dan uspjela nadmudriti sunce.

Desetak dana nadmudrivanja kasnije, vratila sam se na kopno. S divnim iskustvima i  bez ijedne nove suvenirske fleke. Ali, ljeto još traje. Moja odlučnost isto! Crtu ćemo, hiperpigmentacije fleke i ja, podvući kad djeca koja su narasla krenu u školu, dok mi odrasli budemo kukali kako su tako brzo postali veliki i kako nam je, nismo se ni okrenuli, već stigla jesen.

Povezani članci

Buro 24/7 Izbor