
Niste sigurni da li ste više uzbuđeni ili uplašeni – ali znate jedno: vreme je za prvi čas jahanja. Ako ste i vi od onih koji su u detinjstvu tvrdili da će jednog dana imati konja (negde između želje za zmajem i sopstvenim dvorcem), možda je došao trenutak da taj san, barem delimično, pretočite u realnost. Jahanje nije samo aristokratski hir ili scena iz telenovele – to je ozbiljna veština, kontakt sa plemenitom životinjom i svojevrsna terapija. A sve to počinje – jednim časom.
Nije kao u filmovima (i to je dobro)
U holivudskim verzijama, prvi kontakt sa konjem je dirljiv, gotovo mističan. On vas pogleda, vi njega, između vas se rodi razumevanje dublje od jezika i emocije. U realnosti, konj vas pogleda kao da procenjuje da li ste mu doneli šargarepu i koliko ste buke spremni da pravite. Primera radi, u beogradskom Konjičkom klubu Fortuna, prvi čas jahanja nije jurnjava livadom uz vetar u kosi, već upoznavanje sa životinjom, opremom i – samim sobom.
Instruktori ovde imaju strpljenja za sve faze vašeg panike: od „da li ću pasti?“ do „šta ako se konj naljuti?“. Naučićete kako da im priđete, kako da komunicirate sa njima, kako da stojite pored konja a da ne izgledate kao da ste ušli u pogrešan film. Ipak, vrlo brzo ćete sesti u sedlo, iako je tek prvi čas jahanja – jer jahanje se ne uči sa zemlje.

First things first: Jahanje je sport, so dress accordingly
Iako su kaubojke u trendu, a Bella Hadid ima svoj specifičan stil oblačenja kad ide na jahalište, za prvi čas jahanja ipak, treba se obući praktično. Helanke su okej, ali idealno je nešto što neće kliziti po sedlu, a da vam ne stiska kolena. Obavezne su i zatvorene cipele sa malom petom – patike bez đona lako skliznu sa uzengije. U Fortuni ćete dobiti kacigu, ali ako planirate da se bavite jahanjem duže, razmislite o sopstvenoj opremi: pantalone za jahanje – tzv. breeches – rukavice, čak i sigurnosni prsluk.
Odeća neka bude udobna, a kosa vezana, jer konjima smetaju mahajuće stvari (kao i nagle ruke, parfemi i šuškave jakne). I da, namažite lice kremom – vetar na konjičkom terenu radi ozbiljno.

Ne učite samo jahanje – učite granice
Konji ne razumeju jezik, ali odlično razumeju energiju. Ako ste nesigurni, oni to znaju. Ako ste previše dominantni, nećete im se dopasti. Prvi čas često je ogledalo – u Fortuni će vas podučiti ne samo kako da komandujete, već kako da slušate. Jahanje je dijalog, ne monolog. Zato i jeste toliko lekovito.
Biće vam smešno. I biće vam divno.
Prvi čas jahanja služi da više da učite da držite ravnotežu nego da galopirate. Biće pogubljenih uzda, nelagodnih pokreta i bar jedna izjava tipa „jesam li ja sad nešto rekla konju?“. Verovatno ćete se prvo saplesti prilikom penjanja u sedlo. Možda vam noga ostane da visi. Možda konj krene pre nego što ste vi spremni, a možda uopšte neće hteti da krene. Ali osmeh koji imate dok se ljuljate u ritmu njegovog hoda – to se ne da opisati. Biće vam smešno, biće vam pomalo neprijatno, biće vam… divno.

Gde početi – i zašto baš tamo?
Možete učiti jahanje bilo gde – ali nije svejedno kako. Konjički klub Fortuna ima tu retku mešavinu: profesionalne trenere koji nisu strogi već strpljivi, konje koji nisu „umorni od ljudi“, i ambijent koji vas tera da ostanete i posle časa – samo da gledate. Nalazi se blizu grada, ali priroda i mir koji tamo vladaju brišu svaku pomisao na beton.
Za one koji se zaljube (a većina se zaljubi), Fortuna nudi i redovne treninge, školu jahanja za sve uzraste, pa i terapeutsko jahanje. Na kraju, ono što vam niko ne kaže: nije važno kako izgledate na konju, već kako se osećate kada siđete. Ako izađete sa prašinom na čelu, osmehom na licu i tišinom u glavi, znaćete da ste na pravom mestu. A možda čak i odlučite da ostanete.
Foto: KK Fortuna, Instagram (@fortuna_team)