Zamislimo sledeći dejting scenario: upoznale ste nekoga ko vam se dopada – zabavan je, pametan, privlačan. Dopisivanje teče glatko, smejete se istim glupostima i počinjete da se pitate: da li da predložim da se vidimo? Ako ste žena, velike su šanse da će vas, pre nego što stisnete „pošalji“, presresti unutrašnji glas naučen da preispituje: „Da li će misliti da sam očajna? Da li ću mu narušiti ego? Da li to uopšte treba da radim?“
Odgovor na poslednje pitanje je jednostavan, ali i slojevit.
Istorijska inercija
U patrijarhalnim okvirima iz kojih dolazimo, inicijativa je bila (i ostala) simbol moći. Muškarac je „lovac“, žena „plen“. Ovaj narativ se vekovima preslikavao kroz književnost, film, religiju, čak i popularnu psihologiju. Zbog toga, i danas, kada žena prva predloži susret, to nije samo pitanje ličnog izbora – to je čin koji ulazi u sudar sa vekovima internalizovanih pravila.
Ipak, društveni tokovi se menjaju, sporo, ali sigurno. Današnje žene se školuju, rade, zarađuju, odlučuju. Imaju svoj glas, zašto bi ljubavni život bio izuzet? U vremenu kada se borimo za jednakost u svakoj sferi, očekivati da se zadržimo u pasivnoj poziciji u domenu romantičnih inicijativa deluje kao anakronizam.

Psihološki aspekt
Inicijativa ne znači gubitak dostojanstva. Ne znači ni da „preuzimate mušku ulogu“. Inicijativa znači da znate šta želite i da imate hrabrosti da to izrazite. Psiholozi ovo često nazivaju emocionalnom asertivnošću, sposobnošću da izrazimo svoje želje i potrebe na zdrav, nenametljiv način. U tom kontekstu, pozvati nekoga na dejt znači prepoznati međusobnu hemiju i napraviti korak ka nečemu što možda može biti lepo.
Zanimljivo je da istraživanja pokazuju kako su žene koje preuzmu inicijativu često percipirane kao samouverene i harizmatične, ali samo ako taj potez dolazi iz mesta samopouzdanja, a ne anksioznosti ili straha da će „prilika proći“. Dakle, važno je zašto zovemo na dejt, ne samo da li to činimo.

Kultura ega
Ono što često brine žene nije samo lični osećaj sramote, već potencijalna muška reakcija. Muževnost se često meri dominacijom, a postoje i muškarci kojima može zasmetati to što žena „krši pravila igre“. Ali da li želimo da gradimo odnose na osnovu tuđe nesigurnosti?
Ako muškarac vašu inicijativu doživi kao napad na svoj ego, to nije „znak da ste pogrešile“, već možda dragocena informacija o tome kakvu dinamiku taj odnos nosi u sebi.

Generacijske razlike i dejtovanje
Zanimljivo je da mlađe generacije (posebno žene između 18 i 30 godina) sve češće preuzimaju inicijativu, naročito u kontekstu dejting aplikacija. Tamo gde su poruke kratke, impulsi brzi, a mogućnosti nebrojene, čekanje da neko „pravi prvi korak“ često znači da ništa neće ni početi. Tinder, Bumble i slične platforme redefinišu pravila. Bumble, na primer, zahteva da žena prva pošalje poruku, što je konceptualno revolucionarno.
Pozvati nekoga na dejt kao žena ne bi trebalo da bude pitanje hrabrosti, već pitanje autentičnosti u dejtovanju. Ako to dolazi iz vašeg osećaja slobode i želje da napravite korak ka osobi koja vam se dopada, onda je to ne samo u redu, to je u najmanju ruku divno.
Ali, ako to radite zato što se bojite da ćete ostati same, ili zato što osećate pritisak da budete „moderna žena“, onda možda prvo treba da pozovete sebe na iskren razgovor.
Foto: Pinterest