Estetika tame: Kako je snimljena najbolja Netflix serija 2025. godine

Netflix dugo nije imao ovako dobar psihološki triler – serija The Beast in Me počinje scenom duboke tuge.
Claire Danes, koja igra književnicu Aggie Wiggs, vozi svog sina Coopera (Leonard Gerome) kada se dogodi nezamislivo: saobraćajna nesreća odnosi njegov život. U danima posle tragedije, njena partnerka Shelly (Natalie Morales) juri ka njima, dozivajući ga.
Utapajući se u bolu, Aggieno krvavo lice može samo da se izvitoperi u prodoran vrisak, praćen kakofoničnom mešavinom muzike i efekata. Mračan trenutak naglo seče kadar njenog krupnog plana naspram toplog, slikarskog pozadinskog prizora, dok je izgubljena u tragičnom sećanju.

Serija ima vizuelni stil koji podseća na kultni film The Godfather Francisa Forda Coppole (1972), uokviren radom direktora fotografije Gordona Willisa, gde simetrične kompozicije i kontrola stvaraju često prigušenu, zamračenu atmosferu.
„Gledali smo mnogo filmova Gordona Willisa i režisera Alana Pakule iz sedamdesetih zbog filmske estetike“, kaže direktor fotografije Lyle Vincent za The Credits.
On je snimio svih osam epizoda Netflix serije, koju je kreirao Gabe Rotter, dok je izvršni producent Howard Gordon (Homeland).

Saznajte više o estetskom identitetu ovog sjajnog ostvarenja.
Kako je snimljena Netflix serija The Beast in Me?
Na prvi pogled, lako bi se moglo pomisliti da je serija snimljena na 35mm filmu.
„Isprva smo želeli da snimamo na filmu i napravili veliku prezentaciju da to uradimo, ali na kraju nije prošlo“, kaže Vincent.
Umesto toga, direktor fotografije je emulirao celuloid, manipulišući bojom, teksturom i granulacijom. Osvetljenje je bio ključni element u postizanju klasičnog filmskog stila.
„Ova serija istražuje svetlost i tamu ljudske prirode, posebno tamu kod jednog lika. I dopalo nam se kako su ti filmovi osvetljavani. Kako su u nekim delovima dopuštali gotovo potpuno crno“, dodaje on.

Serija počinje kada Nile Jarvis (Matthew Rhys), nekadašnji moćni agent nekretnina za kog se sumnjalo da je umešan u smrt svoje žene, useli se pored Wiggsove. Sada ponovo oženjen bivšom asistentkinjom svoje preminule žene, Ninom (Brittany Snow), i motivisan da promeni javno mišljenje, odlučuje da svoju priču podeli sa priznatom spisateljicom koja od smrti svog sina ne može da piše.
Ono što počinje kao intervju prerasta u sablasnu potragu za istinom, krivicom i duhovima od kojih nijedan lik ne može da pobegne.
Četiri od osam epizoda, uključujući pilot, režirao je Antonio Campos, čest saradnik Vincenta. Njihov najnoviji zajednički projekat je limitirana HBO Max serija The Staircase – još jedna kriminalistički drama u kojoj se pojavljuje spisateljica, sa Colinom Firthom i Toni Collette u glavnim ulogama.

Crpeći inspiraciju iz trilera, dvojac je primenio centralizovane kompozicije kako bi izolovao trenutke pojačane drame.
„Umesto da snimamo preko ramena ili na druge načine, stavili smo kameru pravo ispred glumca tako da ste u samoj izvedbi. A posebno sa nekim poput Claire Danes, toliko toga se dešava kroz oči i emocije. Bilo je neverovatno gledati je kako to radi. Kao da je svaki kadar, svaka proba, bila ludački posvećena, baš potpuno uključena“, kaže.
Direktor fotografije je koristio i druge tehnike da pomeri granice, uključujući split diopter objektive za manipulaciju fokusa i stvaranje neobične tenzije u zajedničkim prostorima, dok je dubinska oštrina pozivala gledaoce u svet priče.
Pozadina priče je opsežno snimana u Nju Džerziju, u oblastima poput Red Banka, zbog praktičnih lokacija, a takođe i u delovima Severne Karoline. Campos i Vincent su pristupali scenama sa konceptima i listama kadrova, ne želeći da razvodne trenutke prekomernim snimanjem.
„Uvek smo snimali iz perspektive čija je to scena i lika koji je oblikovao scenu. Međutim, na dan snimanja, dešavalo se da vidimo stvari koje nismo planirali, ili su glumci uneli određene briljantne elemente. Želite da budete u stanju da se prilagodite i pronađete te trenutke“, ističu.
Vrhunski trenutak Vincentovog majstorstva ogleda se u načinu na koji povezuje ključne zaplete kroz promišljene odluke o osvetljenju i kompoziciji. Jedan primer je flashback u kojem se Niles i njegova bivša žena raspravljaju.
Scena je osvetljena sa strane i nisko, gotovo odozdo, dok Niles njome „sužava“ prostor. Kadar se fokusira na crnilo njegovih očiju i preteći izraz lica.
„On je kao đavo sa srcem tame“, kaže Vincent.
Vizuelni stil je ponovljen kasnije u sceni sukoba Nilesa sa njegovom sadašnjom suprugom, Ninom – estetika postavlja isto pitanje: da li je on zaista ubica?
Serija The Beast in Me je dostupna na Netflixu.
Fotografije: instagram netflix