BURO. Recenzija: Ekskluzivno smo preslušali novi album grupe Queens Of The Stone Age
PERFECTH = SAVRŠENO

Povezano
Bend Queens Of The Stone Age teško da bi bio to što jeste da ispred njega nije harizmatični Džoš Home. Dovoljno je da pusti svoj lenji kornvelovski glas u etar, nasloni gitaru na kukove, izgovori reči kroz zube i napravi prostor za „pokvarenu maštu i prljave strasti“.
U toj igri zavođenja nije izgubio ni trunku snage. Naprotiv, na devetom studijskom albumu Queens Of The Stone Age pod nazivom Perfecth (Matador, Lampshade Media) taj prepoznatljivi eros dobija novu dimenziju. Iza, na prvi pogled, nerazumljivih tekstova stoji čovek koji zna koliko koštaju želja, bliskost i izigrano poverenje.
Queens of the Stone Age: savršenstvo sa namernom greškom
Muziku ovog benda sam uvek doživljavao kao zavodljivu i upozoravajuću. Na albumu Perfecth taj odnos postaje naročito uzbudljiv jer se QOTSA više ne oslanja isključivo na svoju tradicionalnu rokersku mašinu, već funkcioniše kao deo šire, nepredvidljivije zvučne slike. Gitare u jednom trenutku umeju da budu grube i dominantne u svojoj razbarušenosti, a zatim da ustupe prostor klaviru, gudačima, duvačkoj sekciji, akustičnim pasažima ili nežnim melodijama. Džošovo pevanje poprima oblik naracije koja se gubi u mehaničkoj buci, prolama se poput krika u trenucima očaja ili nežno šapuće u smiraj dana.

Igra slova u naslovu izdanja pogađa u suštinu bolje nego bilo kakva velika teorija o njegovom nastanku. Savršenstvo je ovde pogrešno izgovorena/napisana reč, ironija koja ostaje u ustima poput neprijatnog ukusa. U Homeovom svetu ljubav nije garantovano uzvraćena. Kada govori i svira o tim i takvim stvarima duše, QOTSA daje svoj apsolutni kreativni maksimum. Izbegavajući savršenstvo, bend je pustio da pesme izađu onako kako ih njegovi članovi osećaju. Nije potrebno da vam to neko kaže ili da vas u to ubeđuje; nakon preslušanog albuma tu nameru ćete svakako razumeti.
Izdanje karakteriše napetost između ležernosti i vrebajućeg rasula. Melodije zavode, ritmovi klize, gitare povremeno zareže, a onda se pojavi detalj koji promeni raspoloženje i podseti nas da ništa nije baš onako kako se činilo nekoliko sekundi ranije. QOTSA su majstori takvih preokreta. Posebnost ovog benda nalazi se u veštini da uticaje tradicionalističkog roka, grandža, bluza i psihodelije pretvori u muziku koja poseduje sopstvenu, pomalo izopačenu eleganciju sa testisima do poda.
Album Perfecth ne glorifikuje ranjivost, nema tu sentimentalnog ulepšavanja poraza, niti naknadnog proglašavanja svake greške za neophodnu životnu lekciju. Home dopušta da stvari ostanu teskobne, bolne, nedovršene, nejasne i ponekad smešne, baš kao u stvarnom životu. Džoš Home, Troj van Leven, Majkl Šuman, Din Fertita i Džon Tiodor su pre svega ljudi – i dalje su opasno privlačni, i dalje znaju kako da vas uvuku u svoj svet, ali sada u tom svetu ima za nijansu više svetla, a samim tim i više mesta za ono što bi ranije ostalo nedorečeno, skriveno u dubokoj senci.
Savršenstvo je, uostalom, prilično dosadno. Nema pukotina, nema iznenađenja, nema razloga da se vratite i još jednom se uverite ili potpuno redefinišete sopstveni zaključak. Album Perfecth je zanimljiv upravo zbog odustajanja od zadatog koncepta. Kao slobodna forma intrigira svakim novim slušanjem, što ga čini jednim od važnih izdanja u sezoni.
Redakcija BURO se zahvaljuje Matador, Lampshade Media što su nam omogućili da ekskluzivno preslušamo album Perfecth koji izlazi 30. oktobra.

Fotografije: Profimedia