Svemirko za BURO. pred beogradski koncert: „Publiku je teško prevariti“

Kosmička melanholija s prstohvatom nade – tako Marko Vuković opisuje zvuk zbog kojeg smo zavoleli Svemirko. Jedan od najprepoznatljivijih sastava regionalne scene nastupiće 26. novembra u beogradskoj Zappa bazi, u organizaciji kuće Long Play.

Prva dva albuma, „Vanilija“ (2017) i „Tunguzija“ (2018), zvučala su kao da su snimljena u nekom prošlom vremenu, ali na najbolji mogući način – donosili su nam nostalgiju za periodima koje nismo živeli, ali o kojima smo maštali. Zatim je stigla „Skalamerija“ (2020), album koji je doneo blagi zaokret u zvuku, ali je zadržao energiju i emocije koje Svemirko tako lako, a snažno prenosi publici.

U susret beogradskom nastupu, Marko Vuković nam je otkrio kada očekujemo novi album, zašto je ovog leta pokrenuo svoj spin-off projekat Bofl, šta mu je nedopustivo u stvaranju muzike, kao i koji je najbolji koncert na kojem je nedavno bio.

Svemirko: Intervju pred beogradski koncert

Imala sam priliku da čujem vaše nove singlove, a onda su nestali sa digitalnih platformi. Možeš li mi otkriti šta se tačno desilo?

Pa ništa se posebno nije dogodilo. Koristim blagodati moderne tehnologije, odnosno mogućnosti da izbacim i povučem pjesme koje ja želim. Razlozi zbog kojeg sam maknio neke stvari su različiti. Neke su prebačene na drugi projekt, a neke mi se jednostavno više ne dopadaju.

Kada možemo da očekujemo novi album i možeš li mi dati nagoveštaj u kom pravcu ide vaš zvuk?

Nadam se u prvoj polovici iduće godine. Aktivno radim na novom album i trenutno sam na cca 60 posto. Imam dvadesetak stvari. Nisu jos sve složene do kraja. Nekima fali tekst, nekima refren, nekima treba promjeniti određene dionice. Kad to sve složim do kraja, odabrati ću 10 komada.

Snimiti sve kak treba, miks i može van. Mislim da će bit dobar album. Neće biti neke velike promjene u zvuku. Samo jednostavno i bez previše produkcijskih zahvata. 



„Skalamerija” je u vreme objavljivanja bila, na neki način, muzičko ogledalo tog svima konfuznog perioda. Kako sa ove distance gledaš na taj album?


Dobar je album, ali izvedba je šlampava. Promjenio sam način rada i zakomplicirao sve. Htio sam zakucati tu Svemirko priču i stavio sam si previše pritiska. Atmosfera u svijetu je također bila dosta toksična.

Bilo je nekih ideja koje nisu sjele većini ljudi, kao npr. stvar „Lako je voljeti“, koja mi je još uvijek odlična i smatram je jednom od najboljih stvari koje sam ikad složio.

Uglavnom, Skalamerija je bila, po meni, jedan hrabar eksperiment koji, nažalost, nije uspio.

Taj album opisuješ i kao završetak „retro” trilogije. Imaš li utisak da je njime zaokružena jedna faza vašeg stvaralaštva?

Pa, ne mislim to. Vjerojatno sam se u tom trenutku htio maknuti od „retro“ zvuka i pokušao sam, ali sam shvatio da nije to to. Pokušat ću objasniti.

Ne znam jeste li slušali moj spin-off projekt BOFL i album koji sam izbacio ljetos. Taj album je zapravo počeo kao Svemirko. Ja sam ga već i najavio i singl je izašao. Međutim, tijekom stvaranja sam shvatio da bi možda bilo bolje da to izbacim pod drugim projektom.

Govorim to jer je jedna od stvari na albumu „Ja te vodim do dna“. Ta stvar je prvotno izbačena kao singl/spot Svemirka. Međutim, nikad mi to nije u potpunosti sjelo kao stvar za jedan pop bend kao što je Svemirko. Probao sam, ali nije išlo. Tako da sam trenutačno mišljenja da ne treba previše mijenjati smjer, a ostalo prebaciti na druge paralelne projekte kao što je BOFL.

Teško je mijenjati stilove s vremenom i pratiti trendove. To su si mogli priuštiti neki velikani, ali oni su često koristili brdo različitih autora i producenata.

Ja sam jedan lik i to tvrdoglav.

Izjavio si i da bi „muziku trebalo klasifikovati po emocijama koje evocira kod većine ljudi”. Koje emocije misliš da donosi Svemirko? A čija muzika sa ovih prostora po tvom mišljenju budi radost, a čija melanholiju?

Pa, vrlo vjerojatno evocira nekakvu melankoliju s prstohvatom nade. Mislim, ovisi od stvari do stvari, neke su i čisto vesele. Kako god bilo, jako je individualno i siguran sam da ima raznoraznih interpretacija.

Što se tiče drugog dijela pitanja, njega bih izbjegao jer je nezahvalno na ikoji način komentirati glazbu koju netko drugi radi.

Kažeš da najviše voliš da sviraš „Kako da znam?” uživo – da li se to u međuvremenu promenilo? Koje vaše pesme po tvom mišljenju bolje zvuče uživo nego u studijskoj verziji?

Nije, i dalje mi je super. Ovisno o koncertu, ali vrlo vjerojatno sve zvuči bolje uživo, s obzirom na to da „studijske“ verzije ne zvuče baš najbolje. Haha.

Izjavio si i da ti je nešto najgore pisati socijalno angažovane tekstove. Postoji li još nešto što je za tebe nedopustivo ili odbojno u stvaranju muzike?

Vjerojatno bi se to sve moglo svesti na pretjerano kalkuliranje i praćenje nekakvih trendova koji su ti izvan interesa, ali radiš to jer je „in“. Kužim i to sve, ali nema nekog pretjeranog smisla i rijetko kad ispadne dobro. Publiku je teško prevariti.

U čijem filmu bi voleo da čuješ svoje pesme?

Pa recimo u nekom filmu Majkla Mana npr.

Koji je najbolji koncert na kojem si bio?

Ja sam tu baš teški dibidus jer skoro da i ne idem na koncerte. Možda koncert Tame Impale u Puli. To je vjerojatno i jedini veći koncert na kojem sam bio. Nakon vlastitih koncerata nemam previše volje za druge. Razumijte me.

Ulaznice za koncert Svemirka 26. novembra u Zappa bazi dostupne su na tickets.rs.

Naslovna fotografija: Alma Drnovac, Dario Tošić