KARL KOKS: KRALJ JE KRUNISAN
Tokom četiri decenije karijere, britanski disk-džokej uradio je mnogo toga. Sada mu je to priznao i princ.

Povezano
Nemali broj penzionisanih rejvera sa prostora bivše Jugoslavije priznaće da im ja najbolja žurka u životu bila Urban Experience na Kalemegdanu, 2004. godine, gde su slušali Ričija Hotina i Karla Koksa. Ovaj drugi, harizmatični, tamnoputi, dežmenkasti Britanac s upečatljivim razmakom između prednjih zuba gornje vilice, tada je – ne volim ovu floskulu ali je ovde sto odsto istinita – izgradio poseban odnos sa našom publikom. Kakav nije prestao da traje do danas.
Ta konekcija oslikana je u mnogo čemu, posebno u činjenici da je na jednom od nekoliko Exit-a nastupio u promo majici festivala. Domaćinski. Kasnije smo čuli da mu kofer nije stigao na beogradski aerodrom i da su mu tu majicu pozajmili organizatori. Mada, što se nas tiče, mogao je da „svira“ i go, kao od majke rođen, štaviše, baš bi to bila dobra fora, jer „debeli“ ume da uključi „mešalicu dobrog ritma“ koju okreću njegovi pokretljivi kukovi i ramena. Sigurno ste ga videli kako đuska. Preslatko.
MOĆ
Čuveno „o da, o da, o da“, koje u mikrofon izgovara usred svog seta, u čemu je zajedno sa Grin Velvetom jedan od retkih koji čini nešto slično, uživo sam čuo na Petrovaradinskoj tvrđavi, 2014. godine. Karl Koks nastupio je na Dens areni zajedno sa Denijem Tenaljom. Ovaj drugi se izgleda bio prejeo ćevapa, ili nečeg trećeg, pa je Karl morao u potpunosti da izvlači taj set. I nije mu bilo teško.

Jedan Novosađanin dao mi je supstancu zbog koje sam mislio da sam lično osvojio Petrovaradin, otvorio vrata Tvrđave, u zemlju zabio barjak i svim gostima poželeo dobrodošlicu. Bez obzira na nebesa koja sam dotakao, bio sam dovoljno čvrsto na zemlji da čujem svaku sekvencu Koksovog iznenađenja večeri: bila je to traka Gerija Beka – Power.
KRALJEVSKI STIL
Karl Koks (64), rođen je na Barbadosu, a odrastao u južnom, siromašnijem delu Londona. U njegovom životu važan je i Mančester, industrijski ambijent grada. Muziku je počeo da miksuje sa 16 godina. Koliko god to čudno zvučalo, možda je princ Čarls najzaslužniji za to što se energični disk-džokej domogao prilike da pokaže šta ume. Fondacija britanskog princa dodelila mu je hiljadu funti da kupi DJ opremu i počne ozbiljnije da nastupa. Krenuo je sa haus zvukom, pa se usmerio na tvrđi žanr, postavši drugo ime za tehno, zajedno sa Džefom Milsom, Svenom Vatom i već spomenutim Ričijem. Predaje na Ultra Music Festivalu u Majamiju, a masterklasove drži i na brojnim drugim muzičkim događajima.
U kolekciji ima 150 hiljada ploča koje čuva u tri garaže, u svojoj kući u Melburnu.
Potpuno zasluženo, došlo je vreme da njegova generacija dobije priznanja koja prevazilaze okvire elektronskog zvuka. Za izuzetan doprinos muzici, Karl Endru Koks, desetog novembra dobio je prestižno odlikovanje OBE (Officer of the Order of the British Empire). Uručio mu ga je lično princ Vilijam, u velelepnoj dvorani dvorca Windsor.

„Znam da bi moji mama i tata bili veoma ponosni“, zahvalio se muzičar. Ordenjem je lani, od disk-džokeja, okićen i Francuz Loran Garnije, Karlov dugogodišnji prijatelj. Na taj način, klupska kultura i andergraund pokret dobili su zvaničnu potrvdu svog nemerljivog uticaja na socijalni život i umetnost.
Fotografije: Naslovna – Tony Kershaw / SWNS / SWNS / Profimedia, Profimedia, Instagram