
Slast trpeze na papiru: Predstavljamo vam umetnicu Maggie Cowles
Crteži Maggie Cowles su slani, ukusni, drečavi i živopisni. Linije koje izvlači olovkom su nedovršene, a nesavršenost je njen vizuelni jezik. Maggie svoj stil opisuje kao "drhtave ruke" i crta tako da ćete poželeti da pojedete njene slasne ilustracije.


Nakon što je većinu pandemije provela sama, postala je fiksirana "na udobnost, sigurnost, toplinu hrane, poznate prostore i poznate obroke", kako je izjavila za It's Nice That portal. Ona istražuje kako sobe mogu biti pune i kada su prazne, a njeni radovi su oda skupovima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Isprobavala je različite kreativne medije, pre nego što se opredelila za ilustraciju. Maggie je studirala tekstil na Rhode Island školi za dizajn, a nakon diplomiranja se vratila u Bruklin gde je radila kao dizajnerka štampe za kompanije kao što je Converse, ali uvek paralelno razvijajući lične kreativne projekte sa strane. Zamenila je Njujork LA-em, a side poslovi danas su njeno full time zanimanje. Maggie crta svaki dan, po ceo dan.



Oduvek su je fascinirale slikovnice i moć pričanja priče kroz sliku. Na nju je kreativno uticala i njena tetka, koja je bila direktorka Saveza za umetnost Greater Baltimore. Kada je pandemija počela, Maggie je izvukla set masnih bojica koje joj je tetka poklonila pre nego što je preminula i započela crtalačku avanturu za koju verovatno ni sama nije slutila gde će je odvesti. Upravo po tim masnim tragovima na papiru Maggie je postala prepoznatljiva, a njene trpeze su naša omiljena gastro adresa na Instagramu.
Deo kolekcije pod nazivom „A Year by Myself“, koju će ovog septembra predstaviti Studio Miracolo u Parizu, ima ukupno 12 crteža. "Ono što se čita kao primamljiva gozba polako se pretvara u sumnjivu zabludu o Alisi u zemlji čuda“, objašnjava ilustratorka. "Naslovi svakog dela takođe doprinose ovoj naraciji, kao što je komad pod nazivom "Noć kada smo svi zajedno kuvali", a ipak niko nije prisutan i obrok je još spreman“. Ovi crteži zajedno odražavaju mešavinu pandemijskih emocija kroz praksu „sećanja na hranu“ koju je ilustratorka razvila, a mi ne pamtimo kada su nam nečije ilustracije probudile sva čula.
Povezani članci
Buro 24/7 Izbor