Ovo su najbolji filmovi u 2019. godini

    21.12.2019.
    RECOMMENDED

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2019/12/filmovi19_cover.jpg

    U godini iza nas ne samo što je bilo mnogo stvari za odgledati nego i mnogo onoga što je unapred najavljeno kao nešto što mora da se vidi. Došli smo u 2019. sa izvesnim predznanjima i očekivanjima, i znali da će se na primer na ekranima pojaviti novi filmovi legendarnih režisera kao što su Martin Scorsese („Irac“), Quentin Tarantino („Bilo jednom u Holivudu“), i Greta Gerwig („Male žene“), a cela godina nije omanula u tome da nas drži u aktivnom hajpu doturajući nam stalno nove informacije o ovim ostvarenjima.
    Bilo je u pitanju brzih i veoma produktivnih 365 dana. Stotine filmova je velikom brzinom prolazilo bioskopima, a dosta često smo se osećali nemoćnim da ispratimo sve što se događa na platformama, događalo se svašta i svi su želeli našu pažnju. Ipak, u kinematografskom pogledu 2019. je bila mešovita – odvažne drame, sjajni dokumentarci, komedije, trileri… Od blokbastera koji su punili sale širom sveta, do genijalnih ostvarenja “ispod radara” bilo je za svakoga po nešto, i izdvajamo naših 10 favorita.

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2019/12/1576950835918214-scaled.jpg

    „Parazit“

     

    Pogled na klasne podele i njihovo vešto seciranje je ovogodišnji apsolutni must-see. Film prati tinejdžera niže klase, koji lažira svoju faktultetsku diplomu da bi mogao da bude tutor engleskog ćerki jedne bogate porodice. I iskreno, to je sve što biste trebali da znate o filmu. Ostalo će vam se reći samo i usput. Potresno je, nažalost veoma realno i krajnje nepredvidljivo. Režiser Bong Joon-Ho je hvaljen i za svoja prethodna ostvarenja “Snowpiercer“ i „Okja“ koji je radio za Netflix, a “Parazit“ je, nakon osvajanja Zlatne palme u Kanu i nominacije za Zlatni globus za najbolji strani film, veoma dobar kandidat i za Oskara u istoj kategoriji.

     

     


     


    „Male žene“ 

     

    Greta Gerwig i klasik “Male žene” (koji je napisala Louise May Alcott) jeste kombinacija koja ne može biti ništa drugo do sjajno i potpuno feminističko delo. Jo March (Saoirse Ronan) se muči da pronađe svoj glas kao spisateljica, bez toga da žrtvuje ljubav, kao i da pronađe ljubav bez žrtvovanja svoje ženske perspektive i stavova. Gerwigova pomera priču između prošlosti i sadašnjosti, neprestano menjajući perspektivu, donosi osveženo izdanje poznatog romana, i dokazuje još jednom da je ozbiljna režiserka koju obožavamo.

     

     


     


    „Bračna priča“

     

    Uz “Irca”, još jednog Netflixovog ostvarenja, “Bračna priča” (Marriage Story) je jedan od najvećih favorita u sezoni nagrada, i konkurent za Oskara. Nestvarno iskrena priča o tome kako izgleda razvod, i koliko dvoje ljudi mogu da budu i saosećajni i okrutni jedno prema drugom dok se nose sa gubitkom. Takođe je i jedna od najboljih uloga oboje, i Drivera i Johanssonove, gde su oboje toliko obuzeti svojim likovima, toliko duboko u njima da aposlutno ništa ne izgleda kao gluma. Njihova petominutna svađa je toliko živa, sirova i emotivna scena da im vrlo lako može doneti nagrade.

     

     


     


    „Ford protiv Ferarija“

     

    Svađa između giganta Forda i Ferarija, i unutrašnja previranja u Fordu, kasnih 60-ih, dok se utrkuju ko će pre i bolje napraviti auto dovoljno dobar da pobedi na legendarnoj 24 Hours Le Mans trci, dobar je zaplet za dramu sa koje ne možete da skrenete pogled. Snimci trka su toliko verno urađeni da će vam se puls sigurno ubrzati i učiniti se kao da ste u kolima sa Baleom dok savlađuje krivine. Razlog tome leži u insistiranju režisera Jamesa Mangolda da se koriste pravi trkački automobili na filmu, i od hiljade kadrova u samo dva su digitalni automobili, sve drugo je najrealnije moguće. I Bale i Damon su jednako snažni i uverljivi u svojim ulogama, i do kraja filma postali smo ozbiljni poštovaoci trka, čak i ako o njima pre toga ništa nismo znali.

     

     


     


    „Za Samu“

     

    Intimno i epsko putovanje kroz žensku perspektivu rata. Kao što je rediteljka Waad al-Kateab rekla: “Dobila sam ćerku u vreme opsade Alepa, morala sam da snimim film za nju” i upravo to je i uradila. Pričala priču o sopstvenom životu tokom pet godina rata, bombarovanja i opsade Alepa. O tome kako se zaljubila baš u to vreme, udala i dobila Samu, dok su kataklizmični konflikti oko nje postajali sve gori. Njena kamera dokumentuje neverovatne priče o gubicima, preživljavanju, smehu i ljubavi u najtežim trenucima i osvrče se na izbor pred kojim se svakodnevno nalazila: da li ili ne da napusti grad ne bi li zaštitila ćerku i svoju budućnost, ako to znači ostavljanje svega i borbe za slobodu za koju je već toliko žrtvovano.

     

     


    Saznaj više:
    Povezani članci: