Pre tri dana, u 73. godini života, napustila nas je velika Dubravka Ugrešić. Za regionalnu književnost učinila je mnogo, a za autorke u književnosti, kako je Vladislava Gordić Petković navela, dala je sve. Bila je sjajna književnica, teoretičarka, kritičarka, naučila nas je da čitamo, ali i pišemo. Devedesetih pisala je protiv rata, nacionalizma i etničke mržnje (tekstovi su kasnije sakupljeni u zbirci „Kultura laži“), zbog čega je u javnosti i medijima proglašena narodnim neprijateljem. Tih godina, bila je primorana da napusti Hrvatsku, nakon čega nekoliko godina provodi u Nemačkoj, potom u SAD, a od 2001. u živi u Amsterdamu, gde je i preminula.
Iako je možda široj javnosti najpoznatija po čuvenom romanu Štefica Cvek u raljama života, po kom je redatelj Rajko Grlić snimio poznati film, a danas se u Beogradu igra i istoimena predstava, značaj njenog romana Forsiranje romana reke objavljenog 1988. godine koji je dobio NIN-ovu nagradu za najbolji roman godine, ostaje nemerljiv. Ovim je postala i prva žena koja je dobila NINovu nagradu. Njene knjige prevedene su na više od 20 jezika. Predavala je na više američkih i evropskih univerziteta, uključujući Harvard, UCLA, Kolumbija i Slobodni univerzitet u Berlinu.
Stvarala je mnogo, važno i razbuđujuće i ostavila nam pravo blago. U to ime, izdavajmo samo neke od njenih dragocenih reči i mudrosti.
“Tajna svega leži u uspravnome hodu! To je jedino što sam naučila u životu. Zato ispravite leđa! I ne zaboravite – mind your step!”
– Lisica
“Cijeli naš život je potraga za ljubavlju. Naša potraga osujećena je mnogim zamkama koje nas čekaju na putu. Jedna od najopasnijih zamki je vrijeme. Dovoljno je da zakasnimo na sekundu i već smo propustili našu sreću.”
– Baba Jaga je snela jaje
“Strana zemlja je tamo gdje nas nitko ne dočekuje prilikom dolaska, pomislila sam.”
– Ministarstvo boli
„Novac za kupovinu metle zaradila sam sama. I letim sama.“
– Kultura laži
„Okamenjujem se gledajući svijet u oči i svoju tvrdoglavost plaćam sve krupnijim banknotama boli.“
– Lisica
„Ženski identitet neodvojiv je od klasnog. Doba patrijarhata, koje tako nezdravo dugo traje, ne drži se na rodnim nego prije svega na klasnim temeljima“
– Ženski književni kanon?
“Na tome se, na ženskoj očaranosti knjigama i književnicima, držala, i još uvijek se drži, sama književnost. U temelje svake maskuline nacionalne književnosti (a nema druge osim maskuline) ugrađeni su vrijeme, energija i imaginacija bezimenih čitateljica.”
– Lisica
„Nismo odgovorni za naš dolazak na svet, ali možda možemo da budemo odgovorni za naš odlazak.“
– Baba Jaga je snela jaje
“Što ako hodamo uokolo s brojnim „revizijama“ sebe samih, o čijem postojanju nemamo pojma? Što ako su za nas „zalijepljene“ biografije (jedna, dvije, tisuću?!) drugih ljudi, o čijem postojanju ne znamo ništa? Što ako se ti tekstovi međusobno sljepljuju, urastaju u nas, što, dakle, ako sve nas, svakoga ponaosob , naseljavaju tajni stanari?”
– Lisica
