Pretraga

Moj život u knjigama: Lana Bastašić

Moj život u knjigama: Lana Bastašić

Tekst: Nataša Gvozdenović

Foto: Radmila Vankoska

Lana Bastašić je jedna od zvezda kulturne regionalne scene. U svom nastupu pleni mešavinom vedrine i britkosti. Piše jednako britko i jasno. Rođena je u Zagrebu 1986-te. Objavila je zbirke priča Trajni pigmenti, Vatrometi i Mliječni zubi, zbirku poezije Naivni triptih o Bosni i umiranju, knjigu za djecu Nastja crta sunce i roman Uhvati zeca koji je bio uvršten u najuži izbor za NIN-ovu nagradu. Dobitnica je Evropske nagrade za književnost za 2020. godinu. Jedna je od osnivača Škole književnosti Bloom u Barseloni. Pripovetke su joj nagrađivane mnogim regionalnim nagradama, te uvrštene u nekoliko antologija kratke priče. Dobitnica je književne stipendije Literaturhaus u Cirihu gdje trenutno boravi kao rezidentkinja.

Moj život u knjigama: Lana Bastašić (фото 1)

Knjiga koju trenutno čitam

"Ovo vrijeme sada" Semezdina Mehmedinovića. Volim njegovo pisanje jer je direktno i nepretenciozno. Za razliku od mnogih kolega iz njegove generacije koji se bavi sličnom tematikom, Mehmedinović nema pozu pisca dok piše. On ne dopušta svom egu da nadjača priču i to izrazito cijenim.

Moj život u knjigama: Lana Bastašić (фото 2)

Knjiga koju bih volela da sam napisala

Nikad mi nije bilo najjasnije ovo pitanje, budući da mi je rijetko kad važno ko je nešto napisao. Ako je knjiga dobra, srećna sam što postoji. Želja da ja budem ta koja ju napisala, ne mijenja ništa u vezi sa knjigom, samo objelodanjuje nekakav žal ega nad izgubljenim tantijemama.

Knjiga koja je promenila moj život

"Uliks" James Joycea, prije petnaest godina. Zbog njega sam donijela mnoge odluke, mahom vezane za književnost, koje su mi uistinu promijenile tok života. Zahvaljujući njoj sam upoznala i mnoge ljude koji su mi danas dragi, te otvorila školu književnosti Bloom u Barseloni.

Knjiga koja je najviše uticala na moje pisanje

Rekla bih da su to gotovo sve knjige Virginie Woolf, a možda ponajviše "Talasii "Ka svetioniku". Čitala sam ih u originalu – prevodi tih knjiga su kod nas mahom loši. Opsjednutost detaljima, vremenskom dimenzijom, tajnim pećinama koje je Vulf rekla da kopa iza svojih likova – sve to me mnogo čemu naučilo i zahvalna sam na toj školi.

Moj život u knjigama: Lana Bastašić (фото 3)

Knjiga koju sam potcenila

"Porijeklo" Saše Stanišića. Nisam ranije čitala njegov rad, pa nisam znala šta da očekujem. Pomislila sam – evo je još jedna knjiga o ratu i to nekoga ko piše iz toplog njemačkog doma na njemačkom jeziku. Međutim, roman je fenomenalan. Neke scene su me potpuno oduševile, pa sam ih pročitala i nekoliko puta. Igranje žanrom odaberi svoju avanturu je bio maestralan potez. Poslije sam imala priliku i da razgovaram sa Sašom i pitam ga o svemu što me interesovalo. Nevjerovatno je s koliko predumišljaja ulazimo u čitanje, pa možda i propustimo odlične knjige. Ovu ne smijete propustiti.

Moj život u knjigama: Lana Bastašić (фото 4)

Poslednja knjiga koja me rasplakala

"Me’med, crvena bandana i pahuljica" Semezdina Mehmedinovića. Nedavno sam ponovo pročitala dio Pahuljica koji je, između ostalog, sad objavljen i na engleskom jeziku u renomiranom književnom časopisu Freeman’s. Priča o supruzi koja poslije moždanog udara zaboravlja svoj život i nježnom partnerskom odnosu između nje i pripovjedača me naprosto slomila. Kod Mehmedinovića, pritom, nema ni zrna patetike. Sve je detalj, i sve je ljudsko.

Moj život u knjigama: Lana Bastašić (фото 5)

Knjiga koja me nasmejala

"Ovo će boleti" Adama Keja. Ne radi se o nekoj visokoj književnosti, već o zaista uspjeloj komediji. Mladi doktor koji je tokom stažiranja u bolnici pisao bilješke u svoj dnevnik o svemu što je na svom odjelu vidio i doživio. Ako želite da napravite pauzu između dva ozbiljna štiva i prosto se nasmijete od srca, onda je ovo knjiga za vas. Osjećaj je zaista kao da ste izašli na kafu s izuzetno talentovanim komičarom.

Koju nisam mogla da završim

"Tri žene" Lise Tadeo. Iako me zanimaju ženski likovi i obrađivanje ženskih trauma u književnosti, nije mi se dopao stil pisanja. Roman obiluje klišeima i opštim mjestima. Mogla bih to da pravdam jezikom lika, da se radi o jednoj junakinji, ali budući da ih je tri, očekivala sam i raznolikost u pripovijedanju. Ono što mi je najviše zasmetalo jeste činjenica da se roman reklamira kao priča o ženskim željama, kada je očito štivo o psihičkom i fizičkom zlostavljanju.

Moj život u knjigama: Lana Bastašić (фото 6)

Knjiga koju nisam pročitala, a smatram da je ' obavezna lektira'

Nema obaveznih lektira. U trenutku kada knjige postanu obavezne, u čitaocu se javlja dug, a tako se čitati ne može. Knjigama treba da dođemo prirodno, bez pritiska i meni je zapravo drago što postoje neka “velika djela” koja još uvijek nisam pročitala. Srećna sam jer se imam čemu radovati.

Povezani članci

Buro 24/7 Izbor