Lana Bastašić je jedna od zvezda kulturne regionalne scene. U svom nastupu pleni mešavinom vedrine i britkosti. Piše jednako britko i jasno. Rođena je u Zagrebu 1986-te. Objavila je zbirke priča Trajni pigmenti, Vatrometi i Mliječni zubi, zbirku poezije Naivni triptih o Bosni i umiranju, knjigu za djecu Nastja crta sunce i roman Uhvati zeca koji je bio uvršten u najuži izbor za NIN-ovu nagradu. Dobitnica je Evropske nagrade za književnost za 2020. godinu. Jedna je od osnivača Škole književnosti Bloom u Barseloni. Pripovetke su joj nagrađivane mnogim regionalnim nagradama, te uvrštene u nekoliko antologija kratke priče. Dobitnica je književne stipendije Literaturhaus u Cirihu gdje trenutno boravi kao rezidentkinja.
Knjiga koju trenutno čitam
„Ovo vrijeme sada“ Semezdina Mehmedinovića. Volim njegovo pisanje jer je direktno i nepretenciozno. Za razliku od mnogih kolega iz njegove generacije koji se bavi sličnom tematikom, Mehmedinović nema pozu pisca dok piše. On ne dopušta svom egu da nadjača priču i to izrazito cijenim.
Knjiga koju nisam pročitala, a smatram da je ‘ obavezna lektira’
Nema obaveznih lektira. U trenutku kada knjige postanu obavezne, u čitaocu se javlja dug, a tako se čitati ne može. Knjigama treba da dođemo prirodno, bez pritiska i meni je zapravo drago što postoje neka “velika djela” koja još uvijek nisam pročitala. Srećna sam jer se imam čemu radovati.
