Gde su nestali dobri sitkomi i šta ih je zamenilo?
Nova ostvarenja su, blago rečeno, površna a humor loš

Sećam se da je moje prvo iskustvo sa „pravim“ sitkomom bilo pred televizijskim ekranom, nakon prve smene u školi, negde krajem devedesetih. Bili su to Friends – naravno, a kasnije su usledili Seinfeld, The Fresh Prince of Bel-Air. Tada sam mislila da nema ničeg boljeg od tih pola-sata smeha, smeha koji je dolazio bez previše drame, koji priznajem nekada nisam ni razumela jer sam bila klinka. Pola sata sreće narezanih na CD-u. Sitkomi su imali ritam, karakter, šale koje sam pamtila i ponavljala.
Danas, kada se osvrnem na aktuelnu televizijsku scenu i streaming platforme, osećam neku vrstu nostalgije, ali ujedno i konfuzije. Sitkomi kao žanr su tu, ali je kvalitativni nivo drugačiji. Gde su nestali oni serijali koji su mogli da te nateraju da znaš sve replike i da citiraš likove satima? Brooklyn Nine-Nine, How I Met Your Mother, The Office, Seinfeld, Fleabag sada se mogu pogledati na Netflixu, ali većinski služe kao mimovi za milenijalse i starije pripadnike generacije Z. Nova ostvarenja su, blago rečeno, površna a humor loš.

Kako i zašto?
Na prvi pogled, trend se možda svodi na promenu publike, tj. nove generacije menjaju scenu. Tradicionalni sitcom je bio predviđen za TV. Danas je humor naTikTok-u, Instagram Reels-u i YouTube-u, kratki formati skraćuju pažnju publike na nekoliko sekundi po šali. Nije da današnji kreatori nemaju smisla za humor – imaju, ali način na koji ga plasiraju je nešto sa čim ne mogu da se pomirim. Sitkom u klasičnom smislu, sa likovima koje gledaš osam, devet i dvanaest sezona i doživljavaš ih kao svoje prijatelje, više nije prioritet.
Streaming platforme su promenile i produkcijske zahteve. Više se traži „bingeable“ sadržaj. Pogledajte The Marvelous Mrs. Maisel ili Ted Lasso – ok su, ali drugačiji. To više nisu „klasični“ sitkomi gde likovi žive u jednostavnom svetu sa jasnim moralom i humorom koji može da se pamti i citira.

Šta ih je zamenilo
Ako bismo morali da damo odgovor, to bi bilo: veoma loš humor. Društvene mreže su postale novi sitcom – kao što i rekosmo. TikTok je pun mini-sitcoma od 30 sekundi – karakteri, situacije, fraze koje se šire i ponavljaju te kupe slavu i postaju viralne. Publika danas traži smeh ODMAH, i to onaj smeh koji ne zahteva dugoročnu emotivnu investiciju. Likovi nisu bitni, njihovi životi takođe, bitna je mačka, ili potpuno nepoznat dečak koji inspiraciju crpi iz svog privatnog života ili okruženja. Ne kažem da ovaj vid humora ne bi trebalo da postoji. Kažem da nova generacija menja pravila.
Takođe, čuvena „nova generacija“ koristi humor kao alat za društveni komentar. Humor je trenutno komentar na političke, društvene i ekonomske promene, nekada je samo bio smešan…

Nisam samo ja nostalgična
Ne mogu a da ne primetim koliko danas ljudi traže upravo tu staru formulu. Ne poznajem osobu koja trenutno ne reprizira po dvadeseti put neki sitkom iz devedesetih i dvehiljaditih – ne pokazuje li to da je klasični sitcom postao potreba? Ljudi žele likove koje mogu da vole, situacije koje su autentične i ljudske, humor koji je jednostavan, čist i, iznad svega, iskren.
Dobri sitkomi nisu potpuno nestali, ali ovi novi kao da nemaju dušu. Našli su svoje mesto u kraćim formatima, kao isečci na društvenim mrežama. Ono što je za mene bilo „zlatno doba“, intenzivan, ritmičan humor sa radnjom koja se odija dnevnom boravku, sada je više predmet žudnje. I možda je to u redu. Možda je život takav da se ne može smejati na isti način dva puta, ali da ipak tražimo, i još uvek pronalazimo, sitne komadiće smeha gde god i kad god možemo.
Foto: IMDb