Povezano
Postoje autori kojima se vraćamo onda kada nam je potreban podsetnik da svet, uprkos svemu, i dalje ima smisla. Njegovi filmovi su kao skup hibridnih emocija, puni smeha i humanosti, ispričani kroz likove koji su često previše glasni, previše emotivni i previše iskreni za svet u kom žive. Želite da učinite nešto za sebe, želite da provedete vikend uz smeh, odaberite i vi jedan za sebe.

Život je lep (La vita è bella, 1997)
Ako postoji film koji je zauvek definisao njegov opus, onda je to „Život je lep“. Naizgled bajkovita priča o duhovitom i nepopravljivo optimističnom Guidu koji pokušava da zaštiti svog sina od surove stvarnosti koncentracionog logora, zapravo je jedna od najhrabrijih filmskih odluka svog vremena. Beninji ovde ne beži od tragedije, ali bira da joj se suprotstavi maštom, igrom i ljubavlju. Film je osvojio tri Oskara i ušao u istoriju kao dokaz da humor, kada dolazi iz duboke empatije, može biti snažniji od očaja.

Mali đavo (Il piccolo diavolo, 1988)
U ovoj komediji Roberto Beninji igra đavola koji slučajno završi u savremenom Rimu i shvata da je ljudski svet često apsurdniji od pakla. „Mali đavo“ je primer Beninjievog fizičkog humora u punom sjaju, ali i satire koja se podsmeva društvenim normama, birokratiji i licemerju. Film je lak, razigran i na momente potpuno lud, ali ispod površine nosi pitanje: ko su zapravo „đavoli“ savremenog društva?

Čudovište (Il mostro, 1994)
Jedan od najpotcenjenijih filmova, „Čudovište“ je inteligentna komedija zabune. Roberto Beninji tumači usamljenog i socijalno nespretnog muškarca kog policija greškom smatra serijskim ubicom. Film je oštar komentar na brzinu kojom društvo etiketira pojedince i strah koji lako prerasta u kolektivnu histeriju. Iako pun komičnih situacija, ovaj film nosi gorak ukus istine, koliko često sudimo bez razumevanja?

Ti me zbunjuješ (Johnny Stecchino, 1991)
U ovom filmu Roberto Beninji briljira u dvostrukoj ulozi: kao naivni vozač autobusa i kao opasni mafijaš koji mu neverovatno liči. „Johnny Stecchino“ je klasična komedija identiteta, ali i satira o moći, kriminalu i kukavičluku. Roberto Beninji lik običnog čoveka, koji se sasvim slučajno nađe u svetu mafije, ponovo potvrđuje njegovu opsesiju „malim“ ljudima koji se sudaraju s velikim sistemima.

Tigar i sneg (La tigre e la neve, 2005)
Ovaj film donosi zrelijeg Roberta Beninjia, ali ne i manje emotivnog. Radnja prati pesnika koji, vođen ljubavlju, odlazi u ratom razoreni Irak kako bi spasao ženu koju voli. „Tigar i sneg“ je ljubavna priča smeštena u politički kontekst, ali bez cinizma. On ovde otvoreno govori o besmislu rata i snazi lične emocije, kombinujući poeziju, humor i tugu u prepoznatljivom autorskom rukopisu.

Foto: Profimedia
