Marija Dragnić i SVI MI, poezija koja ujedinjuje

U svečanom ambijentu sale Beogradske filharmonije, 18. decembra 2025. godine, sa početkom u 19.30 časova, publika će imati priliku da prisustvuje poetskom performansu „U tmini — Iskra“, u izvođenju pesničkog društva SVI MI. Performans se odvija u dva čina i okuplja trinaest savremenih pesnika i pesnikinja koji će izvesti po dve pesme iz svog opusa.

U sali Beogradske filharmonije nastupiće: Ana Radosavljević, Anđela Piljagić, Andrijana Tomić, Angelina Životić, Hristina Damjanović, Jana Andrić, Kristina Kljajić, Marija Dragnić, Mina Đukić, Mirko Kekić, Nikodim Marjanović, Teodora Tomić, Uroš Đorović.

Beograd me uzeo jednom, provozao tri dana kroz svetlo, kroz mrak, i mislim da me je čuo… Ili je to bilo pak svuda gdje sam otvorenog srca i širokih muda kročio, svuda osjetim kao da me čuju i pod i iznad neba, priroda je i onako potuljena poput čovjeka, a gradovi sve više užurbani, ali ne i lišeni poezije…

Kada mi je moja prijateljica Marija Dragnić, koka sa puškom, vučica i žena koja pomjera planine, objasnila na čemu zapravo radi ostao sam zaprepašćen činjenicom koliko sitnicama dostižemo visine, što vidite nije remek djelo ali jeste znak da prolazimo, trajemo, mislimo, vjerujemo…

Nisam mogao ni da odbijem prijedlog da sudjelujem u pjesničkoj panorami koja objedinjuje 16 ljutih glava, toliko bliskih a toliko dalekih, čudesnih pjesničkih glava ljudi sa sopstvenim tovarima, istorijama, kako ličnim tako i kolektivnim, sa čovječanstvom pod nogama i srcem koje tinja, jer znate ženi koja čini nemoguće u vremenima kada se naplaćuju ulazi za svako prosječno književno veče ili iole kulturnu pozersku izdrkotinu, kada se umjetnicima patvori misao o tome kako moraju živjeti dobro u vremenima koja su sve samo ne dobra već ulančana nizom poteškoća za bilo kakvo isticanje, kada se politički razdori po svijetu obijaju pendrecima o glave civila, kada se nikad više nije čitalo, ali ni pisalo, znate upravo toj ženi koja je stvorila SVI MI kolektiv, organski produktivnu i snažnu zajednicu koja se konstantno širi i nikada nije u potpunosti skoncentrisana na određeni presjek osrednjih pjesnika koji izlaze sa radionica pisanja, već upravo u konstantnom traganju i potrazi za novim načinima reperezentacije kako poezije, tako i koketiranja sa različitim umjetničkim rodovima, znate upravo toj ženi Mariji Dragnić koja sada 18. decembra pod svojim konceptom i režijom izvodi pjesnike pred halu Beogradske filharmonije, upravo toj ženi ne možete i ne smijete reći ne, samo zbog toga što će njena iskra ostati osjetna u vječnosti, kao poklič pjesnikinje koja žanje, seje i ulaže u živu riječ drugih, koliko i u onu sopstvenu što je baš u tom sadašnjem trenutku, u ovom vremenu skoro pa herojski.

Naša pjesnička heroina od jedne ideje o kolektivu koji je ostavio iza sebe zapažene pjesničke turneje, performanse, koncepte šire i dublje od onih o kojima sere takozvano progresivno pozorište ili pak većinskim dijelom savremena umjetnost našeg vremena, osnovala je izdavačku kuću SVI MI, podupreta podrškom sponzora koji su itekako vidljivi i imaju svoje mjesto u radu zajednice, upravo prva dva književna izdanja trupe SVI MI jesu „Vučica u širokoj zemlji“ Marije Dragnić, jedan paketić preleposti i bitisanja koji je ilustrovala slikarka Natalia Maniaka, ali i „Panorama regionalne poezije: NA ŠAKAMA ZEMLJE“ koja objedinjuje cijelu Jugoslaviju, ali i 16 pjesnika koje je Marija uz podršku Valentine Baktijarević prevodila, kako na engleski tako i na srpski jezik, pri čemu ni izvorni jezici nisu zapostavljeni već je knjiga multilingvalna, pa ćete listajući je pronaći i izvorne verzije pjesama na albanskom, makedonskom, slovenačkom, ali i njihove prevode…

Da ne napominjem činjenicu kako su neki od nas, načelno mladi i tek iznikli u ovom pjesničkom svijetu po prvi put prevođeni na neke od novih jezika, što će nas možda i učiniti sve zajedno počastvovanim, ali i zapaženim… jer postoje oni koji brinu, koji čitaju, koji prepoznaju, tragaju i iznalaze u vremenu koje sve više diktira samostalno brendiranje.

PJESNIČKA PANORAMA „NA ŠAKAMA ZEMLJE“

Naslovljena istoimenom možda i najemotivnijom pjesmom Marije Dragnić iz knjige „Treća neuništiva stvar“ (PPM Enklava) ova pjesnička panorama „Na šakama zemlje“ objedinjuje mlade glasove Crne Gore, Srbije, Kosova, Albanije, Slovenije, Hrvatske, Makedonije…

U crnogorskoj selekciji pronašli smo se ja, ali i pjesnikinje Jana Radičević i nova zvezdica književnog neba koja osvaja uže krugove trenutno svih konkursa, pozorišna rediteljka Hana Rastoder. Osim što nudi jedan bogat pejzaž i pregled savremene poezije mladog čovjeka u zaostavštinama onoga što stručno nazivaju „regionom“, svaku pjesmu ispraćaju i ilustracije umjetnice Dunje Ćorlomanović koja im pruža neki novi sloj, kako značenjski, tako i umjetnički, što dosta doprinosi i konceptu samog kolektiva „SVI MI“ koji predstavlja poeziju kroz nove, inovativne i u potpunosti za naše okvire, neistražene terene.

Moja pjesma „bog rane mladosti“ dobila je tretman kakvom se ni u ludilu nisam nadao, pri čemu je sav haos simbolički sveden i iznijansiran u krotkom crtežu koji ga mistifikuje, ali baca i određene sjene i prizvuke nježnosti, nesnađenosti i naboja, kakvom i sam težim u svojim pjesničkim dometima.

Na online portalu trupe SVI MI, nalazi se i pregled poezije zastupljene u antologiji, pa ću samo ovlaš nabrojati neke od svih nas koji se tu jesmo, sa razlogom pronašli: Uresa Ahmeti (SLO), Pino Pograjc (SLO), Azgan Berbat (ALB), Andrej Al Asadi (MK), Filipa Sara Popova (MK), Anastasija Kostić (KIM), Enxhi Naumi (KIM), Dorotea Šušak (HRV) Marija Skočibušić (HRV), Emina Kovačević-Popović (BIH), Anđela Piljagić (BIH), Radmila Petrović (SRB), Mirko Kekić (SRB), Jana Radičević (CG), Krsto Giljen (CG)…

Ono što je bilo na nama kao saučesnicima u ovom pjesničkom zločinu jeste da pronađemo ili iznova opjevamo jednu pjesmu o gradu, jednom od onih koji nije tipski „naš“, o onom o kojem maštamo ili pak na njega posmatramo sa čežnjom, a za drugu pjesmu da odaberemo bilo koju sopstvenu koja nas intimistički najbolje približava svijetu…

S predgovorom Marije Dragnić koji zamjenjuje njena reprezentativna pjesma „Hemingveja svako razumije“ u kojoj se riječima „people do understand us!“ oslanja na smjelost poezije da bude bliska, razumljiva, pristupačna i na kraju dana neuobičajeno ljudska i samilosno naša, otvara se knjiga koja predstavlja dokument prisutnosti, zajedništva i sloge, progovara o poeziju kao o artefaktu vremena ali i sredstvom za kolektivno ujedinjenje u jednom krajnjem ljudskom obliku pri čemu smo svi primorani da se oslušnemo, počujemo, združimo i prosto ne pustimo… u vremenu koje nam odnosi sve više nego što zapravo može i da ponudi.

PANORAMA VIDEO POEZIJE / FILM „ZEMLJA ZA SVE“

Kako ništa od ovoga zapravo ne bi ni bilo potpuno, knjigu ispraća i zaseban medijum tj format montažno secirane i rasklopljene video poezije, film „Zemlja za sve“ pri čemu je svaki pjesnik od nas imao zadatak da napravi sopstveni video uredak u kom čita ili pak asocijativno usađuje nova značenja sopstvenom tekstu, što se kasnije kroz moju montažnu igru pretvorilo u pregled svega onoga što knjiga nudi, ali i glavni ključ za dešifrovanje čitavog koncepta sa završnom pjesmom filma EKV – Zemlja i kadrom sa beogradskog možda i najvećeg protestnog skupa na Slaviji čime smo dokazali kako nekim potpuno bazičnim, ali i simboličnim činom možemo da doprinesemo slanju poruke o onome što jeste naša i svačija trenutna zbilja u svijetu.

Osim što smo ujedinili Jugoslaviju, ali i pjesnike u polučasovnom razigranom i nikad predvidivom formatu jer priznaće i svi oni koji budu gledali, poetike svih nas su u potpunosti različite, ujedinili smo poeziju i stvarnost, udahnuli joj život kroz ono što jesmo, pa se u svim video radovima primjećuje jedna svakodnevnost, normalnost, ali i pak krajnje eksperimentalna oštrica za misao o onoj slobodi o kojoj govorimo, za koju dišemo, za koju se borimo, o kojoj pjevamo, za koju živimo…

Na meni je bilo da nas sve sprovedem u nepoznato, da se poigram, raščlanim, ali i samog sebe izazovem samim tim što je upravo svakome od nas za njegov dio procesa ponuđena bezgranična sloboda u izražaju, tako mnogi video radovi nisu ostali ono što jesu u prvobitnom formatu već su dobili određene korekcije, promjene, vrcanja, a sala Muzeja 90-ih u Beogradu, kom SVI MI kolektiv i poklanja najveći deo svog repertoara, bila je prepuna 26. novembra kad smo prvi put prikazali skoro pa završnu verziju samog filma koji je dočekan aplauzima, zagrljajima, ljubavlju…

Osim toga, knjiga i film imali su svoju podgoričku premijeru u KIC Budo Tomović, u sali Dodest, 25. oktobra.


SVI SMO MI – POEZIJA

Za kraj, važno je istaći da će sva pjesnička izdanja trupe SVI MI ostati ukoričena i na njihovom zvaničnom sajtu i biti dostupna za kupovinu, a uskoro i po knjižarama, što će publika moći da isprati putem njihove Instagram platforme koja baštini jedan krajnje neobičan vizuelni identitet uglavnom koordinisan dizajnerskom palicom mlade pjesnikinje Jane Andrić.

Svoja izdanja možete dobaviti i preko nekih od autora, jer svi mi jesmo i bićemo poezija, a našu pjesničku heroinu Mariju Dragnić možete pronaći po velikom svijetu, na krilima poezije, one koja pripada svima nama. A vi pojurite i postanite dio svih nas jer uskoro kreće i jedna velika pjesnička turneja!