Ivan Ikić o novom filmu „Oaza“ koji će biti premijerno prikazan na Venecijanskom festivalu

    03.08.2020.
    RECOMMENDED

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2020/08/ivan-film-cover-update.gif

    Kada je 2014. godine predstavio svoj debitantski igrani film “Varvari” Ivan Ikić je otvorio vrata ka svetu koji ne poznajemo i učinio da ga razumemo. Doneo je iskrenu priču sa margine, priču o onima koji se smatraju društvenim otpadnicima – navijačima. Mladim ljudima sa periferije, iz mahom radničkih porodica, koje je društvo iznedrilo ali i od kojih se ograđuje. Njegov novi film „Oaza“ nastavlja da mapira i osvetljuje nepoznate teritorije i društvene margine prateći priču troje tinejdžera sa posebnim potrebama i njihovog neobičnog ljubavnog trougla.
    Ovih dana su stigle sjajne vesti da će „Oaza“ imati svoju svetsku premijeru na Venecijanskom filmskom festivalu pa smo tim povodom porazgovarali sa Ivanom prvenstveno o novom ostvarenju, ali i sveukupnoj konfuziji sadašnjosti koju živimo, borbi između „mogućeg“ i „nemogućeg“ i tome šta predstavlja njegovu ličnu oazu. 

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2020/08/1596453073755294.png

    Kako trenutna atmosfera utiče na tebe? Da li te inspiriše, parališe, ili uspevaš da je ignorišeš?

    Osećam se kao da se nalazim u jednom velikom psihološkom eksperimentu, najvećem sa kojim sam se u svom dosadašnjem životu susreo, koji ima za cilj da potpuno sruši jedan svet koji smo do sada živeli i reprogramira nas za neki novi, u kome ćemo tek živeti. Taj međuprostor, u kome se sada nalazimo, mislim da se reflektuje i na moj lični odnos prema trenutku u kome živimo. Konfuzija, rezignacija i inspiracija se ciklično smenjuju kao odbrambeni mehanizmi pred krajnje neizvesnom vremenu koje nadolazi.

    U tome, oaza zvuči kao nešto što nam je svima preko potrebno. Šta ona predstavlja u filmu?

    Oaza ima dvostruko značenje kao naslov filma. Institucija u kojoj su prinuđeni da žive junaci mog filma je oaza usred emotivne pustinje sveta koji ih okružuje. Oaza je takođe i njihovo skroviše od tog istog sveta, koji je odlučio da ima pravo da upravlja njihovim životima

    A u čemu pronalaziš svoju oazu?

    Ako oazu posmatramo kao mesto otpora a ne kao eskapističko utočište, onda je očigledno film moja oaza.

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2020/08/1596453120241481-scaled.jpghttps://buro247.rs/wp-content/uploads/2020/08/1596453073274826.png

    Da li sada gledaš drugačije na kategorije “moguće” i “nemoguće”? Mislim, ovo mi deluje kao misija za koju bi mnogi rekli da je nemoguća pa eto, em je završen film, em je stigao do premijere u Veneciji?

    Borba između “mogućeg” i “nemogućeg” nas je pratila sva dan snimanja ovoga filma. Pre svega jer se radi o ljudima koji su ceo život izloženi pritisku zbog svojih nemogućnosti da budu kao ostali i da se prilagode očekivanjima, koje im je od rođenja društvo nametnulo. Samim tim, potrebna je bila ogromna motivacija i strpljenje cele ekipe, jer su koraci ka “mogućem” nekada bili potpuno nevidljivi i naizgled nedostižni.

    A na predrasude?

    Predrasude prema osobama sa posebnim potrebama su toliko duboko ukorenjene u našu stvarnost da nisam siguran da ih jedan film može tako lako promeniti. Za to je neophodan mnogo širi front i dugotrajna borba cele zajednice. On što film može je da pokrene taj proces, da skrene pažnju na probleme i da pomogne da se promeni percepcija javnosti. Film na žalost ne može da promeni svet ali može da promeni ljude koji ga pogledaju.

    Posle meseci emigriranja festivala u online svet i prilagođavanja novim uslovima, Venecija bi (za sada) trebalo da bude prvi festival koji će se fizički održati. Kako se osećaš budući da će tvoj film biti predstavljen u okviru programa “Dani autora”?

    Pre svega osećam kao potvrdu ideje da u filmu ne postoje pravila, gotova rešenja i dobro utabane staze. Film je borba sa nepoznatim, sa nečim što želimo da izbacimo iz sebe. Borba da se filmske slike koje su deo nekog vašeg unutrašnjeg sveta materijalizuju i počnu da kroz druge ljude žive. Na kraju to je i potvrda za sve nas koji smo ovaj film stvarali da naš rad svih ovih godina nije bio uzaludan i da još uvek postoje ljudi koji su spremni da se prepuste slikama koje smo stvorili.

    Saznaj više:
    Povezani članci: