Da li živimo u nastavku „Igre gladi“ a da nas niko nije obavestio?

    10.02.2021.
    RECOMMENDED

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2021/02/hungercover.jpg

    Distopijski romani i filmovi se zovu kako se zovu zato što kako im ime i nalaže predstavljaju sve suprotno od utopijskog sveta koji nam je nerealan i nedostižan u svojoj savršenosti. Nepisano pravilo glasi da bi na skali udaljenosti od realnosti, i utopija i distopija trebali da budu jednako distancirani. Realnost onakva kakva jeste stoji negde u sredini a levo i desno od nje svaki na svoju stranu otklizavaju scenariji “šta ako bi bilo mnogo bolje od ovoga?” i “šta ako bi bilo mnogo gore od ovoga?”. Nažalost, ako je suditi po filmovima i knjigama, mnogo se češće bavimo ovim drugim pitanjem, i čini se da nas sve u svemu distopija mnogo više privlači verovatno zato što nas plaši. Dok je prilično mali broj onih ostvarenja koja se bave idealnim svetom u kom je sve savršeno i svi su zadovoljni, prilično veliki broj obrađuje pitanja katastrofa. Apokalipse, opresivni politički režimi, nepravde, ultimativna siromaštva i nejednakosti i tako redom. Iako bi po tom nekom nepisanom pravilu i ovi scenariji trebalo da budu jednako nemogući kao i oni drugi, ili barem teško dostižni, čini se da u distopijama zabrinjavajuće često uspevamo da pronađemo sličnosti sa svetom u kom živimo.

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2021/02/1612975971846695.jpg

    Tako je recimo “Black Mirror” opisan kao distopijska fikcija o svetu u kom je tehnologija doživela svoj maksimum, ali kako se ispostavlja sve je više dostignuća koja se malo po malo patentiraju i u svakodnevici i čini se da tehnologija iz te serije i njeno preovladavanje uopšte nisu baš toliko daleko. “Sluškinjina priča” je zazorno bliska polarizaciji koja se događala u SAD, kao i aktuelnoj realnosti mnogih Poljakinja koje se u 2021. u savremenom i progresivnom svetu bore za osnovno pravo nad sopstvenim telom i odlučivanja o njemu. Veliko raslojavanje i predebeli pojas nižeg i nižeg srednjeg sloja, i tanani obruč onih najbogatijih, kao i prilika da se to postane samo treba postati popularan, zakotrljati neke brojke, pratioce i preglede neodoljivo podsećaju na svet “Igre gladi”. Kapitol u koji se sliva sve sa ostalih strana iz distrikta u kojima se radi i pati da bi srce Kapitola pumpalo, takođe podseća na realnost mnogih država. I politički posmatrano, iako su “Igre prestola” daleko hiperbolisane, demokratija je sve više u problemu svuda na svetu i biće da uopšte nije iznenađujuće što ovaj film, to jest ova serija filmova na neki način doživljava svoj rivajval.

    Na inauguraciji novog predsednika SAD Joa Bidena, Lady Gaga je svojim outfitom inspirisala jedno 10. 000 memova, a najviše njih je bilo u fazonu da je prešla od “Ratovi zvezda” kostima do “Igre prestola” kostima veoma brzo. Zabavno, i stvarno jeste izgledala tako ali ono što je pravo pitanje je zašto je tako izgledala? Razumimo se, inauguracija je jedan od onih važnih događaja da je toliko ispunjen simbolikom i značenjima da apsolutno ni najmanji pokret nije slučajan i spontan. Tu se tačno zna ko gde sedi i zašto, kakvu boju nosi i sa kojom porukom, nad čime se zaklinje, koga citira, na šta se aludira, da li gazi prvo levom pa desnom nogom. U takvoj konstelaciji stvari, gotovo da je sasvim sigurno da Lady Gaga i jeste želela da podseti na “Igre gladi” i kao ptica rugalica mahne prošloj vlasti i otpozdravi je jednom za svagda. A ta prošla vlast i jeste izjednačena sa svim onim opresivnim, nejednakim, netolerantnim, ugnjetavačkim protiv čega se borilo i u filmu.

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2021/02/1612975971808479.jpg

    Na drugoj strani planete, protestanti na ulicama Mjanmara su podigli tri prsta u znak borbe za demokratiju. I to nam je poznato iz filma. Pozdrav koji potiče iz filmova “Igre gladi” su prvo prihvatili aktivisti na Tajlandu nakon vojnog udara 2014. godine nakon čega je brzo bio zabranjen i mogao je onoga ko ga upotrebi lako poslati u zatvor. Nedavno je pozdrav sa tri prsta oživeo i postao popularan i na protestima u Mjanmaru. Pozdrav, zajedno sa memovima na kojima se takođe koristi ovaj simbol otpora, je simbol preuzet iz globalne popularne kulture koji je nova generacija mladih aktivista oživela i učinila razumljivijim široj publici sa kakvom vrstom problema se susreću u svojoj zemlji. Ovaj pozdrav su prvo počeli da koriste medicinski radnici, zatim mladi protestanti u svakoj prilici kada su suočeni sa policijiskim frontovima. U ponedeljak, nedelju dana nakon vojnog puča u kom je vojska preuzela vlast a izabrana liderka Aung San Su Ći poslata u kućni pritvor, a ljudi na ulicama se iz dana u dan okupljaju u sve većem broju, podižući tri prsta i tražeći da demokratija bude obnovljena i može se zvanično reći da je ovo postao simbol protesta. “Kada je jedna osoba pokrenula sve i podgila ruku, ostali su pratili. Automatski je posao anti-puč simbol” i danas je postao simbol solidarnosti u distopijskom svetu u kom je neophodno boriti se za slobodu protiv svemoćnog tiranina na svim stranama sveta. A ako jeste, a jeste i ako je potrebno da se deluje inspirisano ovim filmom i jednako udruženo i borbeno, onda verovatno potvrđuje i da živimo u veoma sličnom svetu. Bili svesni toga ili ne.

    Saznaj više:
    Povezani članci: