Prije neki dan scrollam po Instagramu i naletim na fotografiju mlade djevojke, influencerice. Pažnju mi nije toliko privuklo njeno lice stvarno teško fotošopirano po sistemu „nemam teksture kože, nemam problema“, već citat koji je napisala ispod fotografije. O dubokoumnim citatima ispod napućenih selfie fotografija mogu napisati cijeli esej. Po nekima, već ga je posthumno napisao Meša Selimović koji je najviše naj…o (ispričavam se na izrazu) u tom online bućkurišu zvanom Instagram, gdje se fotografija iz wc-a u noćnom klubu obično zgodno ukomponira s nekom bitkom života, unutarnje vrijednosti, ženske snage i moći. Ispod fotografije ove mlade dame je pisalo „No one is you, and that is your power“. Gledam je i mislim se: u pravu si. “No one is you, not even you“ i to nakon što eksportiraš tu fotografiju iz Facetunea.
Gledam opet u fotografiju i mislim se: ova cura ima dvadesetak godina i ne poznaje svijet u kojem nije morala biti ispolirana do savršenstva za online platformu na kojoj vas sude po tome koliko ste atraktivni. Dok ovo čitate, cijele generacije djevojaka brišu tragove i svoj genetski kod na nekoj aplikaciji u nadi da će svi poznati i nepoznati ljudi ocijeniti taj trud lajkom i emotikonima bombe, vatre, srca i koječega. Ni mi zrelije nismo bolje, štoviše. Instagram nam ne dozvoljava da ostarimo. Ono što su nam nekoć „branile“ kozmetičke korporacije danas nam „brane“ javnost i sujeta potpomognute aplikacijom za peglanje lica koju su osmislila četiri tinejdžera u Izraelu kako bi zaradili par soma dolara. Inače, ove godine su dobili novu investiciju u iznosu od 135 milijuna dolara, što samo dokazuje koliko je svijet opterećen svojim digitalnim savršenstvom koje ne postoji.
Poenta ovog uvoda je u tome da smo danas toliko opterećeni vanjštinom i vlastitom prezentacijom sebe kao brenda, da nas ne zanima ništa drugo, a kamoli neke vrijednosti koje bi trebali nositi iz kućnog odgoja. Znam da vam ne otkrivam toplu vodu, ali se svaki put stresem kad vidim neku situaciju na ulici koja me iznova ponuka na misao da smo postali kiborzi opterećeni sobom koji ne gledaju dalje od ekrana svog pametnog telefona. Znate li koliko puta se dogodilo da sam vidjela stariju osobu da padne na cesti i da je ljudi skoro pa preskoče? Od 20 ljudi, dvoje će skočiti u pomoć, ostali gledaju u telefon i valjda peglaju nos, igraju igricu ili što već. Koliko sam puta prisustvovala razgovorima gdje se neku ženu trančira zbog Instagrama i nesavršenog izgleda jer nije iskoristila moć Facetunea pa izgleda kao žena svojih godina što je danas očito neprihvatljivo. Koliko sam ružnih komentara pročitala na račun žena koje apsolutno nemaju veze s ničim i samo žive svoj život, ali im Pero s kakvih četrdeset pet godina u guzici s lažnog profila iz svoje momačke sobe pametno i muški poručuje „droljo“, dok ga mater zove iz kuhinje da mu se grah ne ohladi.
Vidite, danas je veća šansa da će vas osuditi i nazivati pogrdnim riječima ako imate nepravilan nos ili dvije bubuljice na licu na Instagramu, nego zbog činjenice da ste možda govno od čovjeka. Štoviše, moderan svijet (pogotovo na Balkanu) vjerno propagira sistem hustleanja kao validnog načina uspjeha. Ako si napisala prijateljici „maco goriš“ ispod fotografije na Instagramu, a onda je razvukla po blatu u whats up grupi s ostalim dušobrižnicama – nisi govno već samo nevino komentiraš s curama. Ako se nabacuješ svakom frajeru koji ti pogleda frendicu ili poznanicu, nisi govno već si igračica i fatalna riba. Ako maltretiraš mlade cure u uredu samo jer su mlade i onemogućavaš ih u napretku, nisi govno već si boss lady.
Ako si oteo nekom posao ispod stola, nisi govno – igrač si.. Ako si spustio nekome cijenu do granice preživljavanja, a taj netko ti radi posao koji inače radi pet ljudi – nisi govno, igrač si..i gazda. Ako si pokarao curu najboljem frendu – nisi govno, igrač si. Ako si nekoj nepoznatoj djevojci ispod fotografije ostavio seksualan komentar – nisi govno, igrač si i frajerčina . Ako se „ližeš“ s ljudima na događanjima i potom okreneš glavu i napraviš grimasu kao da ti se povraća – nisi govno, igrač si i radiš svoj posao odlično. Čini mi se da danas sve funkcionira po sistemu, ako si govno od čovjeka briga te jer na Instagramu se to ne vidi.
Ne želim generalizirati i kazati da su apsolutno svi potpali pod egoističan i površan modus operandi online svijeta kakav danas jest, ali pritisak pod kojim živimo i standardi koji nam se nameću nisu bezopasni, pogotovo za mlađe generacije koje u utrci za lajkovima i željom za prihvaćanjem puno ulažu u vanjštinu, a svijet ih s nama kao komentatorima na društvenim mrežama u tome ohrabruje. Naravno da svi želimo izgledati dobro, svi želimo biti prihvaćeni, voljeni i slavljeni na neki način, ali je sasvim jasno da smo u toj nakani jednostavno otišli predaleko. Tisuće tekstova su napisani na ovu temu u svjetskim medijima, psiholozi su se satrali od objašnjavanja fenomena „Instagram lica“, pretjerane želje za potvrdom od strane nepoznatih ljudi i booma aplikacija koje nas čine savršenima na van. Upozorili su na porast depresije, otuđenost, nedostatak empatije..
Keanu Reeves je u jednom intervjuu kazao: „Ne želim živjeti u svijetu gdje se ljubaznost tretira kao slabost“, što je stvarno jasan prikaz slike društva. Previše se ljudi danas pegla na van za sud javnosti, možda jer smatraju da ono iznutra nikoga ne zanima ili su prestali vjerovati u neke stvari, što je tužno kako god da okrenete ploču. Stoga sljedeći put kad Facetunate lice, uzmite vremena za sebe i popeglajte si malo i ono iznutra. Vjerujte mi na riječ, vidjet će vam se i na van.
