I tako nagradu za najtoksičniju radnu okolinu opet uzima modni časopis, štoviše nekoć znana modna Biblija, ali ovaj put njena brazilska verzija s glavnom urednicom Danielom Falcão na čelu. Knjigu i film „Vrag nosi Pradu“ svi znaju napamet i nema sumnje da se cijeli svijet dobro zabavio na račun luđačkih uvjeta rada koji su u njemu prikazani, a koji jasno ocrtavaju ono što se doista događalo iza zatvorenih vrata američkog Voguea. Anna Wintour je kultna ličnost modnog izdavaštva već desetljećima, a ovaj film je samo potvrdio da u njenoj kući nema milosti. Ono što je zanimljivo, pogotovo iz današnje pozicije jest glamuriziranje zlostavljanja na poslu jer to sve što smo vidjeli u filmu (vjerojatno u šećernoj verziji) jest čisti mobbing. Smijali smo se kada je unezvijerena asistentica pokušala nabaviti Harryja Pottera koji još nije tiskan ne razmišljajući legne li ta djevojka u krevet s napadajima panike i opada li joj kosa od stresa. Zamislite da svaki dan dolazite na posao i da vas vrijeđaju zbog izgleda, nedostatka manira, i da vam podmeću na one najgluplje načine kao zle curice iz srednje škole? Nema veze imate li diplomu, jeste li pametna, sposobna, načitana. Važno je da ne nosite konfekcijski broj 32 i da vam tata nije osnovao zakladu i samim time ste podložni mobbingu koji se onda kasnije naziva „škola života“ ili „preko trnja do zvijezda“ .
Zlostavljanje je zlostavljanje, radio vam to netko u Chanel kostimu ili u banci na šalteru. Nema razlike, osim što se modna industrija posebno voli iživljavati na pridošlicama i nazivati to drugim imenima.
No da se vratimo na slučaj brazilskog Voguea koji je raskrinkala, a tko drugi, nego Diet Prada. Zaposlenici su se javili s optužbama da je Falcão na dnevnoj bazi ponižavala ljude u redakciji, pogađate na onoj najpovršnijoj osnovi izgleda. Jasno je da na poslu postoji određeni dress code i da je onaj Vogueov vjerojatno van svake granice normale (pitam se u čemu rade sad od kuće?) ali ponižavanje koje je opisano je jako osobno. Navodno nije prošao dan, a da netko nije izlazio iz toaleta s očima natečenim od plakanja. Djevojke u redakciji su znale dobivati komentare poput: Planiraš li se našminkati? Gdje si krenula s takvim licem“? ili „Ne smiješ nositi dolčevitu. Pogledaj kolike su ti grudi“. Jedna zaposlenica je živjela u tolikom strahu da je skrivala bolest. Svaki dan je odlazila na kemoterapije i lagala da ide na ručak kako se velika šefica ne bi naljutila i optužila je da ne doprinosi redakciji. Falcao je navodno ljude držala u redakciji 24h bez dozvole izlaska, a o dodatnim zaduženjima koja nisu plaćena (o ovome znamo svi iz Hrvatske koji smo radili za privatnike) nije potrebno ni govoriti. U obranu zaposlenika nije stao nitko iz ljudskih resursa. Štoviše, sustav se okrenuo protiv njih. Moral redakcije je opadao i nitko nije imao nade da će im uprava pomoći. Bilo je jasno da su opcije samo dvije: izdrži ili daj otkaz. Naravno da se sada pitate pa zašto nisu dali otkaz? Neki vjerojatno jesu, ali razmišljanje mladih ljudi koji su ostali u teroru je sasvim logično. Vogue je prilika života, sve ono o čemu klinci sanjaju ako žele raditi u modnom izdavaštvu, zlatna ulaznica za cijeli svijet ,a onda potencijalno i financijski isplativ posao ako su pametni, snalažljivi i ako podmažu dovoljno egomanijaka jer ne lažimo se, laskanje je i dalje najdraža sportska disciplina u modnom svijetu.
U modi ljubaznost nije moderna ako me razumijete. Što izgledate nadrkaniji valjda širite veći miris moći i bitnosti. Još ako ste stvarno sposobni i uspješni (jer nekad samo šire miris) onda ste promatrani kao neko božanstvo što je Wintour desetljećima bila svim curicama na svijetu koje je moda zanimala. Činjenica je da je ponižavanje ljudi uvijek odraz vlastitog nezadovoljstva, a takvi koji dobiju moć su doista posebni slučajevi na koje smo svi naletjeli u poslovnom svijetu. Svi mi poznajemo nekoga tko se iživljava na ljudima pod krinkom strogoće i profesionalnosti ili perfekcionizma. Po svemu što sam pročitala na profilu Diet Prade, Falcão pripada u tu skupinu. Što je još gore pripada i u skupinu žena koje gaze i ponižavaju žene, a to je doista najgori profil „poslovnjača“ koje hodaju svijetom, pogotovo u eri #metoo pokreta i svega čemu smo svjedočili. Za žene koje ne pomažu drugim ženama rezervisan je poseban krug pakla. Samo ću nadodati, za sve drugo postoje društvene mreže i ljudi koji se više ne boje govoriti. Napokon.
