Blogerka Ana Bacinger organizovala je "venčanje iznenađenja" i odlučila se za Asos venčanicu

Nešto što defitivno nismo očekivali od devojke koja se profesionalno bavi modom, ali Ana se nije tu zaustavila i sve ono što čini tradicionalnu svadbu prevela je u svoj stil i senzibilitet ne dopuštajući da je industrija venčanja pokoleba. Naravno da je prvo pitanje: odakle je venčanica? Neočekivano ne radi se o haljini sa dizajnerskim potpisom, niti o velikom brendu specijalizovanom za venčanja. Ana ju je pronašla na Asosu i platila nešto manje od 70 evra. „Još početkom lipnja kupila sam ROTATE by Birgen Christensen haljinu koju sam kroz ljeto probala valjda 20 puta i iako mi je bila divna, nisam bila sto posto sigurna da je želim za vjenčanu haljinu. U zadnji čas sam odlučila da bi ipak bila u nekoj nježnoj boji (jer je prva haljina bila baby plava) i zapravo sam bezveze otišla na ASOS pogledati što se nudi jer je prijateljica prije par godina nosila njihovu haljinu koja je zbilja bila divna. I iste sekunde kad sam je vidjela sam znala da je to moja vjenčanica - totalno neočekivani materijal s odličnom teksturom, volumen kakav obožavam, boja koja nije ni bijela, a nije ni ružičasta, dužina do gležnja da se vide moje divne cipele... Bila je to ljubav na prvi pogled. Večer prije vjenčanja sam u nekom svom hiru odlučila da mi smetaju njezine naramenice i jednostavno sam ih odrezala i tu se onda dogodila prava ljubav! Ukras za kosu sam radila sama jer je onaj koji sam naručila zapeo na pošti, tako da je cijeli look zapravo nastao par dana prije samog vjenčanja“, objasnila je Ana svoju odluku da bez kompromisa prati intuiciju i sopstveni vizuelni potpis.

Cipele koje spominje su zlatne papuče sa mašnom i blok štiklom brenda Loeffler Randall, dok je jedini ukras koji je tog dana nosila Mango pozlaćeni nakit. Prava lekcija iz svedensti, doslednosti i domišljatosti koje bismo voleli da se setimo svaki put kad upadnemo u paniku šta obući za neki događaj. Isti bezbrižni lagani osećaj s kojim je složila kombinaciju primenila je na celokupnu ceremoniju. Ležerno je sve organizovala, a u njihov mali svečani plan uputila je samo kumove, dok je za sve ostale put u Rovinj postao i „venčanje iznenađenja“. „Željeli smo da ovo bude naš dan, naš poseban trenutak bez ikakvih kompromisa i komplikacija, da ga proslavimo u krugu najboljih prijatelja, neopterećeno, u gradu koji obožavamo“, rekla nam je.

Ovu netipičnu mladu nije iznervirala ni kiša koja se tog dana spustila na Rovinj: „To je već godinama mjesto kojem se uvijek vraćamo i u kojem smo stvorili brojne divne uspomene tako da je on oduvijek bio jedina opcija za vjenčanje. Romantične ulice grada, impozantna Gradska palača u kojoj je održana ceremonija - sve je nekako sjelo na svoje mjesto. I ta kiša koja je padala je zapravo bila čarobna jer je Rovinj bio prazan pa smo imali osjećaj da je barem na kratko samo naš“.

Sve je u uglu posmatranja, a Ana i njen muž su odlučili da u fokus stave svoj odnos i proslavu dugogodišnje ljubavi umesto tradicionalne ikonografije. Posle same ceremonije venčanja slavlje su nastavili u restoranu hotela Adriatic, a zatim su otišli u smeštaj u vilu u obližnjem selu Golaš. Primer neopterećenog životnog stava koji ćemo definitivno i sami vežbati. Ostavljamo vas da uživate uz fotografije Mateje Vrčković.