Oznaka KOLUMNA

Čine li mjesto ljudi ili ljude čini mjesto?

iva19 square

Onomad, za vrijeme srednje škole, jednog ljeta na obali, rekla sam tati i mami kako ću se udat za Dalmatinca. Na njihovo “zašto”, odgovorila sam – da mi lijepo priča i da gledam more cijele godine. Narasla sam i odrasla,…

Beskrajna priča o potpuno nevažnim tajnama

Na jednoj slici mala smo deca sa obmotanim novogodišnjim sjajnim trakama oko glave, sad smo velika deca nećemo se skoro udati ili oženiti Ako bi me neko pitao koje osećanje vlada svetom, bez trunke razmišljanja rekla bih da je to…

Čudnovati slučaj Jareda Letoa

Kažu da se trendovi u pop kulturi ponavljaju na svakih dvadeset godina. Kažu da je to prirodan ciklus koji prati smene generacija. Kažu da je to razlog zašto se naši roditelji ponekad sa setom osmehuju našim odevnim kombinacijama. Industrija zabave…

O radostima iščekivanja i velikim planovima

Reći da ne volim da čekam je što bi se reklo understatement. Nepotpuno iskazivanje i netačno izražavanje onog amalgama emocija, misli i raspoloženja koje osetim kada se nađem u predugim redovima, u kojima sav besmisao sistema, dana, mene, papira, potpisa,…

E moj Saša

Mladi ne vole kako vole odrasli. Mladi se ne zadovoljavaju ljudima kao osobama, i ja sam kao mlada umesto ljudi videla slike, videla sam ono što oni mogu biti, ono što želim ili o čemu sanjam. Te slike, to nisu…

“Ljudima lako pređe u naviku da budu živi!”

iva18 square

Dani su prolazili i svakog sam nosila misao, tešku kao tuč, kako moram napisati kolumnu, kako redakcija čeka, kako moram biti odgovorna i nijednog nisam uspjela. Prolazili su dani, često danas nisam znala kako mi je bilo jučer i trudila…

Moralna policija, izvolite

iva16 square

Mislim da sam još u pelenama naučila da besposlen pop i jariće krsti. Ponavljala je tu staru i mudru moja mater koja je jednim od većih grijeha smatrala nerad, lijenost i neaktivnost. Grijeh je bio i spavati do podne i…

Prvi znak civilizacije je suosjećanje

iva13 square 1

Sedmog jula sam završavala kolumnu koja je istog dana u večernjim satima trebala biti poslana redakciji. Posljednje što sam u redakciju poslala bio je tekst u jeku vandrednog stanja, a kad se sve “stišalo” i kad je dopušteno da se…