Ponekad, grad zvuči kao monoton talas sivila, monotonije i buke. Kiša udara po prozoru ali se ne čuje od automobila, nebo je sivkasto, a živi samo čežnja za onim trenutkom kada sunce greje kožu, a šum talasa te uspavljuje i budi u isto vreme. Ne možeš odmah da pobegneš na obalu i okupaš se, ali možeš da pobegneš, kroz film. Pravimo selekciju art dragulja, koji polako uvode u mir, tišinu i plavetnilo.

Filmovi o moru
„Le Grand Bleu“ (1988, Luc Besson). Ovaj klasik je vizuelna poezija. Nije priča samo o takmičenju u ronjenju, već o dubini, tišini i slobodi koju more pruža. Čak i ako znaš svaku scenu napamet, gledati ga kada ti nedostaje sunce je kao da uzmeš dah svežeg, slanog vazduha.

„The Sea Inside“ (Mar Adentro, 2004, Alejandro Amenábar). Film je emotivno snažan, sa prelepim prikazima španskog priobalja. Više od priče o životu, imamo narativ o slobodi i povezanosti sa prirodom, more je tu kao stalna prisutnost koja tera da zastaneš i razmisliš. Priča je emotivna i sigurno će vas navesti da preispitate sebe, prošlost, budućnost, pa čak i smrt i starost.

„Mediterraneo“ (1991, Gabriele Salvatores). Italijanski film koji spaja humor, melanholiju i beskrajno plavo more. Priča o grupi vojnika izolovanih na mediteranskom ostrvu tokom Drugog svetskog rata. Priča o usporenom životu, o lepoti trenutka i o tome kako more menja ljude.

„Beyond the Clouds“ (1995, Michelangelo Antonioni & Wim Wenders). Film je više vizuelna poezija nego linearna priča. Italijansko obalno nebo i more otkrivaju mir i usamljenost likova. Svaki kadar je kompozicija koja te polako uvlači u meditativno stanje, savršeno za kišne ili tmurne dane.

„A Summer’s Tale“ (Une saison en France, 1996, Eric Rohmer). Lagani, introspektivni film o letnjem moru, prijateljstvu i usamljenosti. More je tu kao saputnik, a ti osećaš kako svaki talas nosi svoje misli i želje. Lagano, zabavno, senzualno i mladalački. Nas je nasmejao, oraspoložio i baš preneo mladalački duh, bubice i sve ono što čini leto.

Foto: Profimedia
