Umesto molitve opomena: „Oče naš” proglašen za najbolji film na festivalu u Herceg Novom

Debitantski dugometražni igrani film Gorana Stankovića „Oče naš” doneo je na scenu Kanli kule otrežnjujuću opomenu o mehanizmima nasilja i zloupotrebe moći, ostvarivši trijumf na 39. Filmskom festivalu u Herceg Novom.

Ovo ostvarenje osvojilo je Grand Prix – Veliku zlatnu mimozu za najbolji film, kao i nagrade za najbolju režiju, najbolju mušku ulogu, nagradu filmske kritike i Plaketu „Zoran Živković” za kvalitet produkcije.

Kraj ovog neverovatnog festivala na moru krunisao je priču koja se suočava sa ranama društva i ne dopušta gledaocu da ostane ravnodušan.

Dodjelom priznanja na Kanli kuli i projekcijom filma „Planina“ Biljane Tutorov i Petra Glomazića svečano su zaključene „Sve boje filma”, koje su publici tokom sedam dana donele više od 80 filmova na šest lokacija i u Herceg Novom okupile brojne filmske stvaraoce, novinare, mlade filmofile i ostale ljubitelje filma.

Debitantski dugometražni igrani film Gorana Stankovića, “Oče naš” osvojio je Grand Prix za “ozbiljan, maestralno režiran film o teškoj temi, preciznu estetiku i kreativnu viziju, uz snažne glumačke izvedbe glavnih i sporednih likova“, navedeno je u obrazloženju žirija koji su činili glavna selektorka Međunarodnog filmskog festivala u Palm Springsu, Alissa Simon, predsjednica Izvršnog odbora Mreže kinematografija Jugoistočne Evrope, Elena Christodoulidou, glumci Sebastian Cavazza i Ljiljana Blagojević i reditelj Draško Đurović.

Reditelj Goran Stanković zahvalio je 39. Filmskom festivalu Herceg Novi – Montenegro film festivalu i žiriju nakon što je njegov film osvojio pet nagrada, ističući da je riječ o posebnom osjećaju i da je posebno srećan zbog cijele ekipe koja je radila na filmu.

Govoreći o temi ostvarenja, Stanković je kazao da film govori o pokušaju da se nasilje normalizuje i o tome kako se ljudi postepeno navikavaju na njega.

Nažalost, film je aktuelniji nego što bi trebalo da bude kod nas

„Super bi bilo da gledamo taj film kao neki izolovani događaj koji nema veze sa sadašnjim vremenom. Međutim, toliko stvari ide u prilog tome da jednostavno vidimo jednu matricu koja se na jednom primjeru malog zatvorenog sistema dogodila, a danas je jednostavno živimo. Ne samo u Srbiji, ona je na snazi u mnogim zemljama svijeta danas“, rekao je Stanković novinarima nakon dodjele nagrada.

Prema njegovim riječima, važno je prepoznati trenutak kada dolazi do normalizacije nasilja i zloupotrebe moći.

Zlatna mimoza za najbolju režiju dodijeljena je ravnopravno Kosari Mitić za film „17“ i Goranu Stankoviću za film „Oče naš“

Žiri u obrazloženju navodi da priznanje dodjeljuje „za dva debitantska filma reditelja koji su u svojim filmovima pokazali svu vještinu, sa različitim i prepoznatljivim rediteljskim stilovima, koji uspijevaju da kroz filmsku naraciju pokažu veliku emotivnu snagu.”

Zlatna mimoza za najbolji scenario dodijeljena je ravnopravno Mihi Hočevaru i Srđanu Koljeviću za film „Skriveni ljudi“ i Vladimiru Arsenijeviću za „3 nedelje posle“.

„’3 nedelje posle’ je scenario koji otkriva probleme nove generacije i njihov potpuni nedostatak empatije, pripovijedajući radnju na jak, originalan i hrabar način“, stoji u obrazloženju odluke žirija.

Govoreći o filmu, Vladimir Arsenijević je istakao da ovo nije samo priča o nasilju, već o načinu na koji se nasilje uvlači u društvo i postaje dio svakodnevnog života.

Sve žrtve su ujedno i počinioci i obratno.

Znači, riječ je o toj spirali, domino-efektu

„Ja mislim da je najviše priča o arhitekturi zapravo nasilja i načinu na koji se nasilje indukuje u društvo i kako se stvara taj domino-efekat, gdje na kraju više nema nevinih“, kazao je Arsenijević.

Prema njegovim riječima, spiralna je i struktura samog filma, koji gledaoce vraća na početnu tačku, bez naročito optimističnog rješenja na kraju. „Nažalost, ne daje neka bog zna kakva svijetla, optimistična rješenja na kraju“, zaključio je Arsenijević

„Skriveni ljudi“ je nježna komedija o empatiji, vrijednostima i prevazilaženju razlika. Na senzibilan način prikazuje svoje likove i na lijepo osmišljen način gradi odnose među njima”, stoji u obrazloženju odluke žirija.

Miha Hočevar, koji je takođe nagrađen za najbolji scenario za film „Skriveni ljudi“ kazao je da mu priznanje mnogo znači, ali da nagradu prije svega doživljava kao priznanje svim ljudima sa kojima je tokom godina radio.

Dodao je da su njegovi filmovi, kako ih je opisao, jednostavni, humorni i iskreni, zbog čega vjeruje da između autora i publike ne postoji velika barijera.

Zlatna mimoza za najbolju žensku ulogu pripala je Snježana Sinovčić Šiškov, za ulogu u filmu „Koke“ – „za istinski ubjedljivu, višeslojnu transformaciju u kompleksnoj ulozi, u kojoj suptilno koristi sve svoje glumačke sposobnosti.”

Zlatna mimoza za najbolju mušku ulogu dodijeljena je Vučiću Peroviću za ulogu u filmu „Oče naš“, za kojeg žiri navodi da „briljira u zahtjevnoj ulozi izgubljenog čovjeka koji hoda tankom linijom na putu ka iscjeljenju, potvrđujući da je jedan od najboljih glumaca svoje generacije.”

Nagrada „Živko Nikolić“ za specijalan doprinos filmskom izrazu uručena je reditelju Bojanu Stijoviću za film „Crna truba“. „Film „Crna truba“ crnim humorom donosi novu filmsku sliku mentaliteta jugoistočne Evrope, miješajući apsurdne i kritičke momente u stilu starog majstora Živka Nikolića“, stoji u obrazloženju žirija.

Dva specijalna priznanja pripala su Teoni Strugar Mitevskoj, za izuzetnu produkciju u filmu „Majka“ i filmu „Skejtbording nije za djevojčice“ rediteljke Dine Dume, zbog snažne poruke o rodnoj ravnopravnosti i inkluzivnosti.

Glavna nagrada žirija filmske kritike dodijeljena je filmu „Oče naš“ Gorana Stankovića, koji se „hrabrim pristupom, beskompromišnošću u prikazivanju činjenica, narativnom preciznošću i stilskom uobličenošću“ izdvojio iz ovogodišnje, vrlo jake takmičarske selekcije igranih filmova.

„Uzimajući stvarni događaj kao polaznu tačku, autor direktno zadire u oboljela tkiva savremenog društva, tražeći ih u mikrokosmosu u kome se mehanizmi zavisnosti mijenjaju neprekidno, čime sama priča postaje paradigma brajnih anomalija današnjice.

Bez imalo senzacionalizma, jedan događaj postaje gotovo novo poglavlje u sasvim pogrešnom iščitavanju jevanđelja, a u njegovoj adaptaciji autor izvanredne saradnike nalazi kako u izuzetnom glumačkom ansamblu, tako i u čitavom filmskom timu, koji su grupnim zalaganjem ovo delo učinili izuzetnim“, navedeno je u obrazloženju žirija Federacije filmskih kritičara Evrope i Mediterana – FEDEORA, koji su činili Marijana Jakovljević, Dragan Jovićević i Marija Ivanović Nikičević.

Specijalno priznanje FEDEORA žirija dodijeljeno je filmu „Crna truba“ Bojana Stijovića, za debi zbog kojeg nestrpljivo čekate da vidite naredni film ovog reditelja: „U doba raznih identitetskih klackalica, autorski tim ovog filma daje dragocjen podsjetnik da možda možeš otići i možeš izaći iz svoje kuće, ali ta kuća nikad neće izaći iz tebe.

Duboko lična, vješto napisana i izvrsno odglumljena, ova filmska priča posebno se ističe i dojmljivim filmskim jezikom, naročito nepredvidljivom, paranoidnom fotografijom ”

Zlatna mimoza za najbolji dokumentarni film pripala je ostvarenju „Sjećanja prozora“, koji potpisuje rediteljski duo Mehrana Salimian i Amin Pakparvar.

„Kroz svoje poetsko pripovijedanje, ovaj film istražuje granicu između svjedočenja i aktivizma u teškim vremenima. U središtu njegove priče nalazi se fundamentalno pitanje: suočen sa diskriminacijom i represijom, kakav izbor ima pojedinac? Prožimajući sjećanja i lično iskustvo, ovaj film pokazuje kako kinematografija može postati snažan oblik otpora”, navedeno je u obrazloženju odluke.

Žiri koji su činili rediteljka i glumica Pegah Ahangarani, reditelj Geregin Zakoyan, festivalska programerka i rediteljka Rada Šešić, direktor fotografije Miloš Jaćimović i novinar Nikola Marković odlučio je da prvu specijalnu nagradu dodijeli dokumentarcu „Isprepletana sjećanja“ Shajme Awawdeh.

„Sa istančanošću i šarmom, rediteljka se kroz lična sjećanja suočava sa kolektivnom traumom. Koristeći kućne snimke, televizijske vijesti i pripovjedanje svojim nježnim glasom, ona sa upečatljivom preciznošću priziva i bilježi svaki detalj svog odrastanja kao šestogodišnje palestinske djevojčice koja živi pod okupacijom. Suprotstavljajući nježna lična sjećanja surovoj traumi života pod vojnom okupacijom, rediteljka otvara novi prozor u prikaz ove snažne i potresne priče”, stoji u obrazloženju odluke žirija.

Druga specijalna nagrada pripala je dokumentarnom filmu „Pravo na zaborav“ Lize Mazenauer, „za prepoznatljiv filmski izraz koji koristi vizuelno promišljanje kako bi kroz ličnu istoriju istražio postkolonijalni diskurs i tišine utkane u nju.”

Zlatna mimoza za najbolji studentski film dodijeljena je ostvarenju „Tarik“ reditelja i scenariste Adema Tutića, studenta Fakulteta dramskih umetnosti Univerziteta u Beogradu.

Žiri koji su činili glumica Branka Pujić Jovanović, dramski pisac i scenarista Armin Behrem i scenarista Ernesto Kolarić istakao je da nagradu dodjeljuje „snažnoj i suptilnoj priči o pripadanju i potrazi za vlastitim mjestom“.

„Kroz iskustvo dječaka koji je izgubljen između dva svijeta, film na jednostavan način otvara teme usamljenosti, identiteta i potrebe za prihvatanjem. Prirodno difuzno svjetlo, statična kamera i dugi kadrovi brišu granice između likova i publike, dok zamućeni ambijent postaje metafora nejasnih granica identiteta. Tišine i minimalni dijalog nisu samo stilski izbor, već dramaturški alat kojim se gradi unutarnja napetost i emocija. „Tarik“ je precizno režiran film koji kroz intimnu priču otvara pitanje odrastanja i pripadanja, potvrđujući Tutića kao autora čiji glas zaslužuje našu punu pažnju”, stoji u obrazloženju žirija.

Specijalna nagrada za režiju u selekciji studentskog filma pripala je Veljku Petroviću sa Fakulteta dramskih umetnosti Beograda, za ostvarenje „Egzistencija je koincidencija“, koje kroz ironiju progovara o univerzalnim društvenim ranama.

„Veljko Petrović u filmu „Egzistencija je koincidencija“ gradi komičnu, ali duboko promišljenu sliku dana jednog studenta kroz statične, duge kadrove u kojima se naizgled ništa ne dešava. Minimalistički dijalog i odsustvo kontrasta stvaraju atmosferu kolektivne usamljenosti i društvene iscrpljenosti. Kroz humor i preciznu kontrolu forme, Petrović nastavlja tradiciju Anderssona i Suleimanija, gdje banalne radnje postaju metafore egzistencijalnog besmisla, a vizuelna svedenost postaje prostor refleksije“, navode iz žirija.

Specijalna nagrada za vizuelni identitet i introspektivno pripovijedanje dodijeljena je studentkinji AGRFT Ljubljana, Emi Paš za film „Sve što sam oduvijek željela čuti“, kojim autorka na suptilan i hrabar način istražuje proces samospoznaje i granicu između stvarnog i zamišljenog.

„Ema Paš u filmu gradi intimnu, poetsku potragu za vlastitim „ja“, u kojoj se stvarnost i mašta ne razdvajaju, već neprimjetno prepliću. Kroz kolažnu dramaturgiju, autorka oblikuje svijet koji istovremeno pripada unutarnjem i javnom prostoru. Svijet u kojem introspekcija postaje čin otpora, a imaginacija sredstvo samospoznaje. Film se ističe preciznim osjećajem za ritam, kao i sposobnošću da fragmente svakodnevice poveže u koherentnu poetsku cjelinu“, stoji u obrazloženju odluke.

Po završetku ceremonije dodjele nagrada, na Kanli kuli je prikazan film „Planina“ reditelja, scenarista i producenata Biljane Tutorov i Petra Glomazića.

Dokumentarac koji je jedan od najvećih uspjeha crnogorske kinematografije u posljednje dvije decenije, nagrađen Velikom nagradom žirija za najbolji međunarodni dokumentarni film na Sundance festivalu i nagradom za najbolji dugometražni dokumentarni film na Sarajevo film festivalu, prikazan je van takmičarske konkurencije.

Pokrovitelji 39. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala su Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Opština Herceg Novi, izvršni producent Javna ustanova kulture „Herceg-fest“, partner Filmski centar Crne Gore, uz podršku brojnih sponzora, partnera i prijatelja manifestacije.

Filmski festival u Herceg Novom iz godine u godinu raste zahvaljujući pre svega organizatorima, kreativnim stvaraocima koji svojim filmovima osvetljavaju bitne društvene teme, dajući im snažan ton umetničke borbe, ali veliki doprinos tome daje i organizacija WeBalkans. Ona direktno ohrabruje i finansijski podržava nastanak nekih novih filmova, ali i podstiče umrežavanje pojedinaca i novinara – omogućavajući im da prisustvuju festivalima, prate njihov program i izveštavaju o pričama koje menjaju našu stvarnost.